Ponijet cu vesla, dinje i vino, jedan mali kompas sto pokazuje krivo…

runwayfunway_summer_sea_ootd

Ako na kraju godine kada Google bude predstavljao listu najglupljih guglanih tema u 2016. godini ugledate nešto poput „trikovi kako spakirati cijeli ormar u jedan kofer“, „male tajne – kako spakirati 30 pari cipela u vrećicu od dm-a“, „iznajmljivanje muškaraca za nošenje kofera“, „kako da znam koji komad odjeće neću obući na moru“, „zašto se kofer dok se pakiram smanji svaki puta kada okrenem glavu“ ili nešto slično, to je vjerojatno bio moj očajnički krik i vapaj Googleu tijekom pakiranja za ljetovanje u Poreču. U petak putujem, a od danas se psihički pripremam za muke po pakiranju koje me očekuju.

Neki dan sam pročitala egzistencijalno neophodan podatak o tome kako prosječna žena ponese 40 komada odjeće na dvotjedni odmor, ali bojim se da u ovom slučaju ni približno nisam prosječna žena jer nema šanse da bih se uokvirila u samo 40 komada. Znači da ću uskoro za te znanstvenike koji se bave tim bitnim i za čovječanstvo neophodnim istraživanjima imati i jedan još važniji podatak iz prve ruke – saznanje o tome koliko komada odjeće ponese neprosječna žena koja ide na NEODREĐENO dana, preko dva tjedna sigurno, i pritom IMA BLOG koji joj je postao najbolji prijatelj, dečko, ljubavnik, psihijatar, liječnik, svećenik, gay prijatelj, odvjetnik, ljubav stoljeća, virtualni dnevnik i virtualni album. Znanstvenici navodno već trljaju ruke…

Računam si – outfit za party na bazenu, outfit za plažu, outfit za van. Postavim si jednadžbu za one koji žele znati više – tri outfita dnevno puta neodređeno dana, znači… previše outfita, a jedan jedini kofer.

Da se razumijemo, ovo je problem SVIH žena. Ako neka kaže da to nije njen problem, laže i glumi kako bi ispala bolja pred muškarcima, a onda kada joj kažeš sudbonosno „da“, e onda ćeš vidjet kako se zapravo pakira kad ide na odmor na neodređeno vrijeme, a takve žene su opasne i neće ti dati ni da gledaš utakmice s prijateljima. Ja ću ti dati da gledaš svaku utakmicu s prijateljima i kupit ću vam pritom pivo i grickalice.

U školi te nauče izračunati nešto otprilike ovakvo: „Ako se molekula vode sastoji od dva atoma vodika i jednog atoma kisika, a vani je 38 stupnjeva, koliko onda košta kilogram mandarina ako se uzme u obzir da je hrvatski jezik postao službenim u Saboru 1847. godine?“ Nigdje nikakve veze, a svi smo znali izračunati tamo otprilike još u prvom razredu gimnazije da taj kilogram mandarina onda košta 7,99 kn, ali nas nisu naučili praktične i korisne životne stvari poput kako spakirati 30 pari cipela u vrećicu od dm-a???? Mogu vam potvrditi da Google ipak nije sveznajući jer o ovome pojma nema (provjereno), baš kao ni ja, tako da sjedim i mozgam o praktičnom rješenju do daljnjega. To JE koristan podatak i jednostavno mi je neshvatljivo da se već do sada nije našao neki znanstvenik (ili čarobnjak) koji bi se pobrinuo pronaći odgovor i poklonio ga svojoj ženi za godišnjicu braka, godišnjicu prvog zajedničkog selfija, godišnjicu otvaranja zajedničkog Facebook profila ili neki sličan važni događaj pa „jednim udarcem ubio dvije muhe“.

Znam da ovo sve do sada o pakiranju zvuči malo razmaženo, ali stvarno nisam. Moj outfit je uvijek povezan s trenutnim raspoloženjem (ok, ovo tek zvuči razmaženo, ali STVARNO nisam), a ne mogu znati kako ću se osjećati koji dan jer da mogu, u životu bih se oslobodila nekih puno većih i važnijih problema, ali to su već neke malo teže teme za sitnije sate i čašu vina, dvije, tri, pet. Zbog te moje politike povezivanja trenutnih osjećaja i outfita, kada bi netko promatrao sa strane moje pakiranje, vjerojatno bi se hvatao za glavu i odmahivao istom, kolutao očima, galamio, naposljetku se i rasplakao od muke gledajući kako pet puta preslagujem istu količinu robe ne bih li dobila više prostora, ne shvaćajući da je bit problema u tome što trpam u kofer i one stvari koje nikada ne nosim, a mislim da ću ih BAŠ TADA obući. Eto, mislim. Idem na NEODREĐENO i možda u tom NEODREĐENOM periodu poželim to nositi.

Kada pretrpam kofer, obično mi se nakon 15 sekundi na lijevom ramenu krene oglašavati onaj racionalni anđelak koji mi na uho šapuće: „ovo sigurno nećeš obući“, „ni ovo isto“, „imaš samo JEDAN par nogu“, „stvarno ti neće trebati svi ti šeširi“, „da, siguran sam da ti ne treba maska i da nećete imati party pod maskama“. Nakon toga krenem polako vaditi jednu po jednu stvar, prepolovim količinu robe u koferu, sačekam 15 minuta kad evo ti vražićka s desnog ramena koji mi govori da se koncentriram i da sad sve to što sam izvadila lijepo vratim nazad (uključujući i masku jer će STO POSTO biti party pod maskama) jer mi to sve treba i jer je to sve moje, sve sam to kupila, ništa nisam ukrala, idem na zasluženi odmor pa zašto ne bih sve ponijela jer od viška glava ne boli, bole samo mišići, ali to će trajati samo dan-dva, a što je dan-dva naspram NEODREĐENO vremena. Anđelak i vražićak su u sukobu, moje plemenito srce bi udovoljilo i jednom i drugom i eto me u začaranom krugu jer jednostavno ne mogu ništa odbaciti i baš sve sve sve mi treba, al stvarno, baš baš sve. Da, i ta majica koju ne nosim. Da, i te cipele koje neću obuti mi trebaju. Eto tako. Super, sad nema mjesta za skripte, preslaguj ponovno!

Onda uglavnom umorna od preslagivanja i pokušaja kombiniranja kako da sve stane, malo zastanem i sjetim se da idem u one opuštene krajeve koji mirišu po moru, soli i borovima, krajeve u kojima su ljudi crni (ili ako nemaju sreće crveni), sretni, opušteni, pijani, lijeni i veseli, u kojima nitko nema brige (ni pameti), nebo se spaja s morem, cure s talijanskim turistima, pršut s koktelima, simpatični dečkići ti skidaju zvijezde s neba jer si im eto baš ti ljubav života (ali samo priko lita, priko lita), naručuju ti valove i obećavaju čudesa i ne nazivaju te pogrdnim imenima kada ih odbiješ… Po danu ležiš na plaži i niš’ ti se ne da i pitaš se je li uopće legalno biti toliko lijen… Kada se svega toga sjetim, sjetim se da je zapravo važno ponijeti i neke druge stvari, kako kaže pjesma „vesla, dinje i vino“ i najslađe od svega, „jedan mali kompas što pokazuje krivo“… E sad tek imamo problem – GDJE DA JOŠ I TO SVE SPAKIRAM???? Vesla, dinje i vino uvijek mogu kupiti tamo, a prošle godine dok sam bila u Poreču, mali kompas u meni je od samog početka konstantno pokazivao krivo i gubio me po uličicama, šetala sam po gradu navečer sama kad god sam za to imala priliku (onih rijetkih večeri kad nije bilo partija) i lutala po opuštenim nepoznatim morskim puteljcima s krasnom atmosferom i ta večernja lutanja  sa samom sobom su mi jedna od dražih uspomena s prošlogodišnjeg ljetovanja. Šetaš, vruće je, u gradu je hrpa turista, mirišu more, sol i borovi, Talijani u prolazu dobacuju „ciao bella“, ti se smješkaš mada ne padaš na to zapravo jer nisi budala, a cijela atmosfera djeluje utopijski, kao da si u nekom drugom svijetu… Ne znam ima li ta divna atmosfera veze s tim što su vjerojatno svi ljudi došli samo na odmor ostavivši na određeno vrijeme sve brige negdje na ulazu u grad (samo ću ih ja prošvercati u obliku skripti) pa uspijevaju u tom određenom periodu biti onakvi kakvi bi zapravo trebali biti cijele godine, ali ono što znam je da će mi ta morska atmosfera i više nego dobro doći pa ću i preživjeti ako ponesem koju haljinicu manje… Naravno, ovako sam hrabra i stesat ću količinu robe u koferu na jednu trećinu samo zato što me sestra već čeka tamo pa ću se snaći ako mi nešto zafali. 😛

Ipak, do idućeg putovanja upućujem apel Googleu i iskreno se nadam da će neki dobri muž, znanstvenik ili čarobnjak pronaći odgovore na ona na početku postavljena pitanja i učiniti žene sretnijima, povlačenje kofera po kolodvorima bezbolnijima, pakiranja manje stresnima, kofere manje teškima, putovanja mirnijima. Ne znam na koji način će to izvesti, ali znam da će mu sve žene dugovati puno…

Dok odbrojavam dane, nostalgično vrtim prošlogodišnje slikice…

runwayfunway_streetstyle_sea_ootd_porec_summer

runwayfunway_streetstyle_sea_ootd_porec_summer

runwayfunway_streetstyle_sea_ootd_porec_summer

runwayfunway_streetstyle_sea_ootd_porec_summer

2 thoughts on “Ponijet cu vesla, dinje i vino, jedan mali kompas sto pokazuje krivo…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *