Kako je (z)Mija ukrala žensku solidarnost

ootd_runwayfunway_curly_laceup_espadrillas_summer_summer2016

„Zar ti nije ta kombinacija malo too much?“ „Jel jedeš ti šta uopće?“ „Ajme, kako si se udebljala…“ „A šta si se ti tako sredila?“ „Joj, a taj faks si baš htjela upisat ili?“… i ine varijacije na zadanu temu.

U životu svakoga od nas postoji pokoja, nazovimo ju, recimo, (z)Mija. (z)Mija je ona „dobronamjerna“ poznanica koja će iskoristiti baš svaku potencijalnu priliku da ti nekom od svojih floskula s početka teksta, koje su „dobronamjerne“ baš kao i ona sama, bar malo pokvari raspoloženje i tako ispuni svoju životnu misiju i poslanje na zemlji.

Prepredena (z)Mija ima samo jedan hobi – obožava igrati pikado. Naravno, pikado bi mogao funkcionirati kao sasvim legitiman hobi i tu ne bi bilo ništa loše da meta (z)Mijinih pikado igrica nije živa osoba, po mogućnosti žena, koju gađa svojim otrovnim strelicama puke zlobe. Ona to radi pod krinkom dobronamjernosti i „malo šale, nikad dosta, he- he“. A kada bi ju ugrizla zmija otrovnica, ta zmija bi umrla, a (z)Mija Otrovnica bi preživjela, toliko je stvar ozbiljna i otrovna.

Zamisli ovako. Proljeće je. Sretna si. I taman pomisliš da dan ide u dobrom smjeru: sunce je, ulovila si savršene cipele na sniženju za 29,99 kn, poštar ti je donio pošiljku koja je začudo točno onakva kakva je i na slici, dečko ti je kod kuće pripitomljen i kuha ti ručak, ti šetaš ulicom i jedeš sladoled od čokolade koji ne deblja i ne utječe na ten i svijet je divan i lijep. Nedugo nakon toga kraj tebe prođe mješanac Bena Afflecka, Ryana Reynoldsa i Bradleyja Coopera bez majice i svijet je još ljepši i život je fer i sve je predivno.

Ali onda sretneš poznanicu (z)Miju. (Koju si uočila prekasno da bi stigla prijeći na drugu stranu ulice i praviti se da ju ne vidiš).

„Eeeej, bok, (z)Mija, kako si?“

„Eeeej, bok, super sam, ti?“ (siktanje, siktanje, siktanje). I taman kad pomisliš da ćeš ovoga puta izbjeći (z)Mijinu otrovnu strelicu stopostotne zlobe, prizoveš lošu sreću i (z)Mija nastavi svoju rečenicu iz koje šikljaju zloba i cinizam otprilike u onolikoj količini koliko je i lažnih obećanja pred izbore: „…a šta si ste ti tako sredila, k’o da ideš na modnu pistu, HE-HE“, ispali (z)Mijica otrovnu strelicu ravno u tvoje srce kao alkar kad povodom Sinjske alke pogodi „u sridu“.

Tn. tn. tn. tn. U glavi ti automatski krene svirati otprilike onakva glazba kakva svira u španjolskim sapunicama u trenutku kada glavni glumac sazna da mu je njegova sluškinja ujedno i majka i da mu njena kći više ne može biti cura jer mu je cura sada sestra, a sluškinja mu je sada mama, a on je sam sebi svekar i zet.

TN TN TN TN TN TN TN TN.

U tvojoj glavi nestaje ona vesela slika Bena Afflecka, Ryana Reynoldsa i Bradleyja Coopera bez majice (u jednoj skladnoj mješavini, ili sva trojica, kako tko voli) i odjednom zastaje svo šarenilo, veselost i lepršavost toga dana, a onaj isti sladoled od čokolade koji jedeš i koji ne deblja i ne utječe na ten se topi po tvojim prstima i po tvojoj too much kombinaciji za modnu pistu jer jednostavno stojiš i stojiš i stojiš i pitaš se – ZAŠTO, (z)MIJA, ZAŠTO?

I tada, hamletovski rečeno, shvaćaš da nešto je trulo u državi Danskoj. I svijet više nije lijep i svijet više nije fer i svijet više nije predivan.

Ne zato što (z)Mija misli da si se too much obukla jer jednom davno je Oscar Wilde mudro rekao da nikada ne možeš biti pretjerano dobro odjeven ni pretjerano obrazovan. Ne ni zato što (z)Mija možda misli da je tvoj faks glup ili da si se udebljala kao prosječni građanin kad se dokopa saborske fotelje.

Nego zato što u ovom svijetu u kojemu bi sve moglo biti fer i sve bi moglo biti divno, postoji hrpa zlobnih (z)Mija Otrovnica koje neprestano imaju potrebu cinično davati do znanja da misle da su pametnije, bolje i vrjednije jer njihova kombinacija nije too much, jer ni mrtve ne bi pogledale Gossip girl ili prelistale Vogue, jer nikada ne bi napravile takvu frizuru, jer nikada ne bi upisale tvoj faks i jer imaju pametnijeg posla – ne imati posla i igrati pikado, jer je sve glupo i jer sve mrze i jer im sve ide na živce i slične (z)Mijine kućne mudrolije.

I zaista, zašto (z)Mija to radi? Zašto (z)Mija svakodnevno igra pikado svojim otrovnim strelicama čiji otrov neumorno crpi iz svog vlastitog priručnika pod nazivom „Kako ukrasti žensku solidarnost?“ koje se kriju tamo pod podnaslovom „Kako (ne)prikriveno mrziti drugu ženu.“ (Priručnik možete nabaviti na svim boljim kioscima po cijeni od 19,90 kn, a uz to dobijete gratis lažne proljetne tetovažice za nju i njega). Zašto (z)Mija ima patološku potrebu ponižavati druge da bi imala osjećaj da je uzvisila sebe i pritom ne kuži da svojom zlobom zapravo pada gore nego Marija Šarapova na doping-testu? Ona to ne radi zato što ona stvarno misli da je nešto uvezi njene pikado-mete krajnje loše nego zato što (z)Mija jednostavno MORA… i to je tako (z)Mijski.

I dok muškarce bije glas da su puno nezreliji od žena jer igraju igrice i lažu da im ne valja džojstik kada izgube, ti isti muškarci se, kada je u pitanju solidarnost, muški drže zajedno i čuvaju jedan drugome leđa čak i po cijenu PES-a ili PlayStation-a. I to je tako jednostavno kao 1+1=2.

Za razliku od njih, tobože pametne, mudre i zrele žene jedne drugima šikljaju otrovne strelice iz kojih pršti zloba i ne nazire se da će u bližoj ili daljoj budućnosti žena prema ženi ikada biti istinski dobronamjerno nastrojena. Jer žena je ženi vuk… Preciznije, (z)Mija je ženi vuk. Ali, tko se boji vuka još? Ili, tko se boji (z)Mije još? Jer (z)Mija koja sikće ionako ne grize.

Treba li žena koja gleda svoja posla ispričati se (z)Miji za svoj outfit, za svoju promjenu u kilaži, za svoju karijeru, za svoje hobije, za sliku Bena Afflecka bez majice u glavi, za to što je Vakula krivo najavio prognozu, za to što je južina ili za to što je Ebru u prošloj epizodi ostavila Murata? Ne. Još se nije rodio onaj tko bi (z)Miji ugodio pa prema tome to nije ni tvoj zadatak, dragi čitatelju koji nadam se još uvijek čitaš, kao što nije ni moj.

Ali zbog takvih kao (z)Mija, svaka normalna, samosvjesna i pametna žena treba tri puta – danas, uvijek i zauvijek podići svoj glas i svoje obje ruke za žensku solidarnost.

Žena može plakati – bilo pred ormarom, bilo pred nekom većom tragedijom, može se smijati – bilo na vlastiti, bilo na bankovni račun, može ako želi biti obučena too much, a može ako želi biti obučena i u malog kvartovskog klošara, može graditi karijeru ako želi, ali i ne mora, može završiti fakultet, ali i ne mora, može voljeti – dečka, kolače, robicu, cipelice, Bena Afflecka bez majice, može ako baš želi voljeti i izradu vaza od plastičnih boca i skupljanje salveta ili sve to skupa ili ništa od navedenoga, ali nikada ne bi trebala biti zlobna (z)Mija.

Jer u današnjem vremenu u kojemu se sreća već odavno mjeri tuđom nesrećom, u kojemu ta ista tuđa nesreća predstavlja veće zadovoljstvo nego vlastita sreća i u kojemu su ljudi otišli toliko daleko da zavide čak i na tuđim tragedijama, svijetu je potrebno manje zlobnih (z)Mija Otrovnica, a puno više pametnih i samosvjesnih žena koje svijet čine mirnijim, ljepšim, sigurnijim i zdravijim mjestom pa makar imale koju kilu viška ili manjka, plakale pred ormarom ili pred terorističkim napadom na Pariz koji ih se uopće ne tiče, pa makar preskočile večeru, išle na glupi faks, izrađivale vaze od plastičnih boca koje zatim ukrašavaju temperama ili makar bile obučene too much k’o da idu na modnu pistu. Jer (z)Mija će ženi uvijek „vrebati petu“ i (z)Mija će ženi biti vuk u vijeke vjekova.

Ali, ako se malo bolje pogleda, to zapravo i nije neka velika tragedija jer tko se boji vuka još? Pametna žena sigurno ne.

One thought on “Kako je (z)Mija ukrala žensku solidarnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *