Koliko vrijedis?

Screenshot_2016-09-03-12-23-18

Prije nekoliko godina sam razgovarala s jednom frendicom o tome kako je njoj rekla susjeda kojoj je rekla strina koja je čula od tetka Ljube kojoj je rekla strina Ivkina unuka koja je čula od baba Juline ujne da je jedna cura ostavila svog dečka zato što je bio PREDOBAR. Ne predobar u smislu Kadir Dogulu predobar, muževan, visok, zgodan, šarmantan, istreniran (možda je i to, ali to nije bila tema) nego u smislu da je njena želja bila njegova zapovijed, a to, kada ste u određenim godinama, uglavnom ne završava dobro.

Kada bi mu ona u 12 navečer napisala na Whatsapp da joj se jede hamburger i pije sok od naranče, on bi se ustao iz svog toplog i mekog kreveta koji miriše na deterdžent od meda i mlijeka, otišao u 12 navečer na minus pedeset stupnjeva po hamburger i sok od naranče, pozvonio joj na vrata i rekao – Iznenađenjeeee, hamburger i sok od naranče! Onda bi ona rekla – A nije bilo jabuke? – iako inače nikada ne pije sok od jabuke jer ga uopće ne voli, ali sada joj se baš pije sok od jabuke. Onda bi on potegnuo na minus pedeset na drugi kraj Zagreba tražeći trgovinu koja radi iza ponoći i koja ima sok od jabuka, vratio se pred njena vrata cvokoćući od zime, crvenog nosa k’o Rudolf i napola zatrpan snijegom, zatim joj pozvonio na vrata i rekao – Iznenđanjeeeee, sok od jabuke, svježi i domaći za moju dragu koja inače uopće ne voli sok od jabuke! Kada bi ona poželjela maline usred zime u 4 ujutro, on bi otišao nakraj svijeta i vratio se za rekordnih pola sata s tog istog kraja svijeta na kojemu je usred zime našao maline u četiri ujutro, došao bi do njenog stana, pozvonio joj na vrata i rekao – Iznenađanjeeeeeeee, maline! Kada bi imala rođendan, on bi joj kupio onu torbu koju je ona vidjela prije 362 dana u Chanelovu izlogu i komentirala kako je to njena torba iz snova koju si ona nikako ne može priuštiti, a onda bi on štedio 8 mjeseci, došao na njen rođendan pred njena vrata i rekao – Iznenađenjeeee, Chanelova torba!

Kako se samo usudio!

Nakon toga joj je to sve već bilo stvarno previše pa je ona njemu pokucala na njegova vrata i rekla – Iznenađenjeeeee, zadržat ću Chanelovu torbu, ali ne i tebe! Napucan si! Imaš točno nula sekundi da zauvijek napustiš moj život, nemoj mi više slati poruke, nemoj mi više kupovati maline u 4 ujutro usred zime, nemoj mi više donositi hamburger i sok oko čijeg sam okusa neodlučna, nemoj pamtiti 362 dana koju torbu želim i onda mi ju kupiti za rođendan, ti za mene više ne postojiš jer si jednostavno bio predobar prema meni, zbogom zauvijek ili barem do trenutka dok se jednog dana vjerojatno ne pokajem. Tako je ta curka napucala svog predobrog dečka. Nisam kasnije s frendicom više nikada pričala o tome, ali vjerojatno ima neki nastavak ili će tek doći, u kojemu ona želi vratiti vrijeme jer sada vjerojatno ima novog dečka koji je baš po njenom guštu, koji ne da joj neće donijeti maline u četiri ujutro nego u četiri ujutro neće ni znati da ima curu i koji ne da joj neće kupiti torbu koju je vidjela u izlogu prije 362 dana nego se neće ni sjetiti njenog rođendana dok mu na Fejsu ne dođe obavijest – Dobro jutro, gopodine Glupane, Vaša cura danas ima rođendan!

Sada se mi svi skupa zgražamo nad postupkom ove cure i pitamo se gdje je nestala ljubav i kuda ide ovaj svijet, ali vjerujem da mi nitko ne može reći da barem jednom umjesto sigurnosti nije izabrao neki odnos u kojemu je pobjednik onaj koji prvi ode i nenajavljeno se vrati za dva mjeseca kao grom iz vedra neba, onaj odnos u kojemu se sve svodi na kalkuliranja, računanja i proračune, onaj odnos u kojemu je u boljoj poziciji onaj koji spretnije igra igru toplo-hladno jer sve što ide jako glatko uglavnom nije dugoročno zabavno.

Nedavno kada sam se išla u centar naći s jednim prijateljem (stvarno samo prijatelj) na kavi, dok sam hodala prema trgu, zaustavio me jedan dečko, na što sam ja samo odgovorila da nemam vremena i da ŽURIM jer sam a) stvarno žurila, b) stvarno žurila c) nisam imala vremena ni volje, a bome ni ravne cipele, a onda je taj dečko na moje hladno „Žurim“, pitao – Hoćeš da žurim s tobom? Naravno, ovo bi mogao biti početak jedne sasvim romantične priče kada vam ne bih priznala, a priznat ću vam, da je dečko bio tako drag vjerojatno samo zato što me htio nagovoriti da doniram pare za neudomljene životinje iako bi on vjerojatno te pare stavio u džep i za vikend kupio Drinkopoly i pet litara vina za sebe i ekipu s faksa pa ja radije pomognem neudomljenim životinjama direktno nego preko ljudi, ali to je već priča za neku drugu objavu.

Uglavnom, ako taj neromantični dio zanemarimo, to što je taj dečko pitao je zapravo sva mudrost. U životu je zabavno imati period kada se s nekim natječemo tko će koga više izmučiti, tko će prvi priznati neke stvari, tko će duže izdržati, a tko se prvi predati i prepustiti titulu pobjednika onome drugome, ali realno gledajući, definicija ljubavi ni u jednom svom značenjskom segmentu ne bi trebala imati samo jednog pobjednika. Možda onda danas jednostavno svašta svrstavamo pod pojam ljubav. Ono što je činjenica je da takav proračunati odnos funkcionira na neko određeno vrijeme, ali vjerojatno nitko od nas ne želi provesti cijeli svoj život trčeći za nekim, pitajući se smije li mu lajkati sliku ili je ispunio dopuštenu kvotu lajkova za ovaj mjesec i hoće li biti previše ako mu donese maline koje želi i slična egzistencijalno važna pitanja.

Dugoročno gledajući, sve što nam treba je netko tko će žuriti, kako je onaj dečko rekao – s nama. Ne ispred nas ni iza nas. Netko tko će bez kalkuliranja usporiti kada ti više ne možeš žuriti jer si umorna ili jer su ti neudobne te cipele koje su u trgovini na polici STVARNO izgledale nosive. Netko kome neće biti ispod časti sjesti kraj tebe ako se tebi sjedi, trčati s tobom ako ti se trči, plivati s tobom ako ti se pliva ili ljenčariti s tobom ako ti se ljenčari. Ne ispred ni iza, nego zajedno, jer su to osobe koje možeš lakše pratiti zauvijek, a zauvijek i nije tako kratak period. Možda ljubav nisu igre i igrice, ako je nešto prava ljubav, možda je samo po sebi zabavno u tolikoj mjeri da se ne mora začinjavati igricama. Možda te sada još uvijek pere adrenalin, ali dugoročno odaberi za sebe koliko vrijediš – vrijediš li toliko da ti netko cijeli život nosi maline u četiri ujutro usred zime s drugog kraja grada ili vrijediš toliko da netko cijeli život ima isključene tonove u četiri ujutro da ga ne bude tvoje glupe poruke u kojima bulazniš da želiš maline. Ti biraš. Izaberi pametno, možda je za cijeli život. 😉 P.S. Mama i tata, nemojte me džabe ništa ispitivat o ovoj temi.

Samo da vam se pohvalim, dragi moji, ja sam izabrala pametno neki dan u second handu ovu prekrasnu midi-suknju za 40 kn. Ljubav velika! Bila je i jedna predivna Lanvin haljina, ali ono što vam moram priznati je da je čak i korišteni Lanvin iz druge ruke i dalje nekoliko stotina kuna preskup za siromašne studente. Stvarno vam priznajem previše toga. Uživajte! 🙂

Screenshot_2016-09-03-12-24-14

Screenshot_2016-09-03-12-30-00

Screenshot_2016-09-03-12-26-57

Screenshot_2016-09-03-12-28-24

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *