Ljubav na tri rate

runwayfunway_fashion

Dok vam ovo pišem, upravo je nedjeljak. Nedjeljak je nešto kao neki nepriznati osmi dan u tjednu, onaj dio nedjeljnog kasnog popodneva kada već lagano počinjemo shvaćati da je vikend još uvijek tu, ali samo prividno, jer već lagano krećemo osjećati nervozu i mučninu ponedjeljka, dana kada su jedino saborski zastupnici na svom poslu pospaniji i manje produktivni od nas. Tako sam ja u ovaj nedjeljak odlučila napisati vam jednu istinitu priču za veseliji ponedjeljak koju sam doživjela u subotu (u kojoj nije bilo još uvijek ni traga nedjeljku) dok sam čekala red na kasi u jednoj poznatoj trgovini s robom koju ne bih htjela reklamirati, ali čisto da vam pomognem da se uživite, prvo slovo je Z kao ZARA, drugo A kao avokado, treće R kao RunwayFunway (moj blog) i četvrto opet A kao ananas.

U toj trgovini koju neću imenovati ni besplatno reklamirati na svom blogu, ali vjerujem da je i osoba s IQ-om minus 20 shvatila o kojoj trgovini je riječ, ispred mene na blagajni je stajao jedan ljubavni par. Na prvu bi čovjek pomislio kako je nešto čudno u tom ljubavom paru, na drugu bi pomislio da je možda pretjerao i da je baš bezobrazan, na treću bi pomislio opet ono što je pomislio na prvu, a na četvrtu bi pomislio – Baš me briga, naplatite nam već jednom svima da svi skupa odemo prošetat to što smo kupili. Gospodin neka se zove recimo Rvat Horvat, mada bi se možda bolje trebao zvati Sugar Daddy Horvat, a žena neka se zove recimo Rvatica Horvat. Dok sam stajala u redu kako bih kupila ne smijem vam reći što jer će me mama nazvati i reći OPET SI KUPILA SANDALE, promatrala sam njihovo uzbuđenje koje je bilo na razini krizmanika kojemu su upravo otišli svi gosti i on sada broji svoje skupljene pare (samo što oni neće dobiti pare nego dati). Mislim u sebi – Ajde super, drago mi je zbog njih, a još bi mi bilo draže da me puste ispred sebe da ja platim jednu jedinu stvar koju imam, a gle kako dobra haljina s desne strane, a i onaj šešir koji mi ne treba, uglavnom, da me puste ispred sebe ne bi bilo loše, ali neće.

Dok je blagajnica uspjela sračunati pola trgovine koje su kupili i potrpati te iste pola trgovine u samo dvije ogromne vrećice s pomoću onoga što usisava zrak, u međuvremenu sam ja stigla očima preletjeti cijeli odjel nije li mi što promaknulo, stigla sam isplanirati što ću skuhati za ručak i u glavi napraviti popis sastojaka koji mi nedostaju (nedostajali su mi svi glavni sastojci), zatim sam stigla smisliti što ću odgovoriti na poruku dečku kojega nemam, stigla sam također i ponoviti gradivo za ispit, odrecitirati Cesarićev Povratak u glavi dva puta i osmisliti scenski nastup za njega koji nikada nikome neću izvesti, stigla sam izračunati koliko dana ću još otprilike moći nositi nove sandale dok ne prođe ljeto i ostale korisne stvari jer je multitasking specijalnost nas žena koje znamo racionalno iskoristiti vrijeme jer znamo da je vrijeme novac, a novac su putovanja, kave, nove stvari, bazeni, ljetovanja, zimovanja, cipele, avionske karte, kul rokovnik za novi semestar, šešir koji ti ne treba, izlet s frendicama u Budvu među šarmantne, lijene i karizmatične Crnogorce i skupljanje uspomena po putu oko svijeta.

Dok sam ja tako neobavezno multitaskala, prekinuo me glas trgovkinje koja je izgovorila paru Horvat, Rvatu i Rvatici, da im je račun 1300 kn. Opa, opa, mislim si i pomislim kako ću sada doći na red ja čije sandale koštaju na sniženju 59 kn, pa će to blagajnici vjerojatno biti kao profesoru kada mu na usmeni nakon štrebera koji sve zna dođe neko ko jedva nešto prokljuca za dvojku iako je prije usmenog pojeo Milku za koncentraciju bez obzira na to što je jedini produkt koji će ta čokolada izazvati taj da se udeblja ko ona krava s omota jer nije naučio pa mu je koncentracija uzalud, ali naravno opet ne rekoh ništa… Par Horvat se pogledao s ponosom u očima jer im je račun popriličan, upitao može li to platiti na dvije rate, a onda je on nju „slučajno“ i neprimjetno gurnuo laktom pa su se ponovno panično pogledali, u svojim glavama brzinski kao Nik Praskaton sračunali svoje buduće troškove i zaključili da bi im ipak bilo pametnije na tri rate, ako bi ikako moglo. „Daj im na tri rate pa da se maknemo više s mjesta dok nisam i onaj šešir uzela“, pomislim ja, ali opet ne rekoh ništa…

Gledam ja tu obitelj Horvat, vidim Rvat drži u rukama tri vrećice, vidim Rvatica drži četiri, sve odreda poznate marke i brendovi i mislim si (čak i ja) da su ljudi stvarno čudni ako kupuju deset vrećica robe na tisuću rata, ali onda mi zasvira u glavi Oliverova pjesma – tko sam ja da ti sudim, iz zlatnih snova te budim, tko sam ja… pa se ugrizem za jezik i nastavim gledati svoja posla i, ne budi lijena, razmišljati o tome na što ću sve skombinirati svoje nove sandale i onda shvatim da mogu na sve jer idu stvarno na sve. Kada je blagajnica napokon sve izračunala i popakirala, a ja naivno pomislila da sam sada napokon na redu, gospon Rvat je napravio jedan potez nakon kojega sam ja stala i gledala i gledala i gledala… i gledala. (Ne, nije mi poklonio sve te vrećice). Naime, odložio je te njihove vrećice na pult, uzeo svoj mobitel (moram priznat da sam se pitala je li ga platio na rate) i s tolikim neobjašnjivim ponosom uslikao sve vrećice, komentirajući sa svojom dragom kako će ih iste sekunde poslati po Whatsapp grupama svim njihovim frendovima, citiram, „da vide i misle si što je njegovo, a što njeno“. Gledam ja to i gledam i gledam i gledam i dalje a) jer još uvijek mogu jedino gledati jer nisam došla na red jer je on prostro svojih deset vrećica po pultu i fotka ih pa je kupcima na pult ulaz zabranjen kao studentima u referadu i b) jer mi nije jasno jesam li dobro shvatila, je li se stvarno upravo dogodilo da je čovjek ženi kupio DESETU vrećicu odjeće na rate i onda je to poslagao po pultu (da, da, ja još uvijek čekam red), uslikao i poslao svim njihovim prijateljima da im se pohvali kako je njegova žena od njega izmuzla u jednom danu upravo desetu vrećicu na rate, mada, pretpostavljam, te rate nije spomenuo. Nedavno sam čula jedan vic koji govori o tome da je Hrvat umro od gladi jer je morao kupiti auto isti kao susjedov, vjerojatno se nešto slično dogodilo i ovdje. Male hrvatske tragedije…

Stoga se zaključak ove objave obraća prvenstveno muškarcima iako ne vjerujem da oni čitaju ovaj moj blog, iako bi svakog iole pravog muškarca trebale krasiti sljedeće četiri vrline: a) da je ženi svojoj do kraja života odan i vjeran b) da je duhovit c) da čita moj blog d) ipak su samo tri vrline, a ovo je još jedna moja loša fora. Uglavnom, dragi muškarci! Obraćam vam se ja, Katarina Marjanović, koja sam zaljubljena u lijepe stvarčice, ali čak i ja vam govorim da je kupiti robu ženi na rate i to samo kako biste to mogli poslati svojim prijateljima, na ljestvici od 1 do 10 jadno i glupo otprilike 11, a kada još to i uslikate i ovjekovječite dokaz svoje gluposti, onda je to glupo na ljestvici od 1 do 10 negdje 15. Ne zato što ženama ne trebaju lijepe stvarčice jer im trebaju jer su žene divne i krasne i ljepši spol, a ta titula ipak zahtijeva određena odricanja, nego zato što kao i u svemu, pa tako i u modi, postoji toliko veliki spektar, da svatko uz malo volje može pronaći nešto prekrasno za onoliko koliko može platiti bez rata i bez da zbog toga ispaštaju neke životno važnije stvari i muškarac „kojeg vole“: Nadalje, ako se već odlučite ipak ponijeti ne tako laskavu titulu sugar daddyja svojoj curi ili ženi iz nekog samo vama poznatog razloga, onda vam dobronamjerno, prijateljski i iskreno savjetujem da to ne fotkate s ponosom i ne šaljete okolo svojim frendovima/obitelji/rodbini jer u njihovim očima  nećete ispasti frajeri. Ispast ćete glupi. Nakon toga jedino što ćete moći je našaliti se i reći – bolje ispast glup nego iz aviona he-he, a to baš i nije neka racionalna ni društveno prihvatljiva utjeha…

Napuštam vas uz 50 nijansi istog kadra u loše ispeglanoj haljini… Mogu vam slagati da se zgužvala u hodu, a mogu vam priznati da od svih kućanskim poslova najviše mrzim peglanje. Naravno, ja ću vam priznati – mrzim peglanje… Do čitanja. 🙂

runwayfunway_fashion

runwayfunway_fashion

runwayfunway_fashion

runwayfunway_fashion

runwayfunway_fashion

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *