Poslije ispita dolazi sunce

runwayfunway_runwayfunwayfashion

Prošli su ispiti. Sebi djelujem zdravo, prisebno i svježe kao voće na akciji, a mislim ako me netko objektivno gleda sa strane da mu vjerojatno izgledam kao da sam upravo izgubljena nakon 40 dana hoda kroz pustinju u jednoj polomljenoj lažnoj Aquazzura štikli i s totalno krivo sparenim bojama (ne dao dragi Bog), napokon pronašla put do svog stana i kreveta koji miriše na spavanje jer napokon u njega mogu leći bez sedam alarma. Dakle, na neko vrijeme moj će mobitel biti pošteđen vječitog odgađanja. Ne znam za vas, ali ja sam onaj tip osobe koji će „učiti ujutro“ i onda navija sat ovako: 7:00, 7:11, 8:00, 8:30, 9:30, 14:00, 25:00.  „Kako 25:00 sati?“, pitate se vi. Upravo o tome i govorim…

Dokle god nakon nekoliko neprospavanih noći ne odem na ispit u majici „Turnir u malom nogometu 2007. godina“, ma kako iscrpljena i beživotna bila, mislim da stvari funkcioniraju i da ona ratnica iz pustinje uspješno puza prema oazi. Da se razumijemo, mislim da mi se to s majicom „Turnir u malom nogometu 2007. godina“ ipak ne bi dogodilo ni da mi netko drži pištolj nad glavom i prijeti da će mi uzeti svu kolekciju fejk Stella McCartney i Jeffrey Campbell cipela zajedno s lažnom Delpozo haljinom iz ready-to-wear kolekcije i zajedno s torbom Brada (Prada), Majkl Korzo (Michael Kors) i jednom pravom pravcatom Stella McCartney torbicom (hvala, sestrice <3). Tom okrutnom čovjeku s pištoljem nad mojom glavom bih realno, objektivno i iskreno rekla – Pucaj posred čela, ali neću ići na faks u majici „Turnir u malom nogometu 2007, a svoj ormar ostavljam u naslijeđe svom mačku Mislavu.“ Dokle god je tako, živa sam i zdrava sam i prisebna sam. Ako me pak nekad vidite u takvoj majici, makar bila sparena i sa suknjom od tila i štiklama, to je moj SOS da me spasite na koji vas iskreno molim da se ne oglušite.

S obzirom na to da su ispiti gotovi, ovih dana sam se odlučila hrabro zatrpati tjelesnim aktivnostim kao da donosim novogodišnje odluke – po cijele dane na dnevnom redu sljedećih nekoliko dana imam aktivno rolanje (po krevetu, naravno, umotana u najmekšu dekicu, hihi). Tugu zbog kraja ljeta utapam u anti-stress čokoladnim kolačima i razmaženo kao malo dijete prosvjedujem tako što sam kupila divovski sladoled u kutiji koji vjerojatno neću pojesti do idućeg ljeta, osim ako ne upalim neku žensku romantičnu komediju (zar postoje muške romantične komedije?) i raspekmezim se na nju kao curica koji misli da je prvi dečko u kojeg se zaljubila s 11 godina jedini kojega će ikada ikada ikada moći voljeti.

„Jesen stiže, dunjo moja“, zaključio je Oliver kao pravi meteorolog prije svih nas i možda „ne miriše više cviće, zumbul, lale, jorgovani“, ali uskoro će krenuti mirisati kesteni, lijenost i vatrica, što, znam, nije isto, ali nije ni tako loše. Ima mi nešto romantično u jeseni „kad pucaju kesteni i pale se toplane“ i „pojavi se poznata čežnja“, ali kada se sjetim da nakon nje dolazi zima kod koje su jedina dobra stvar moje krznene jakne (od umjetnog krzna) i krznene kape (od umjetnog krzna) i krzneni prsluci (od umjetnog krzna) i krzneni šalovi (od umjetnog krzna), dođe mi da dam svu ušteđevinu, rasprodam Brade kao da su Prade, Veš Sad Će kao da je Versace i Korza kao da su Kors i kupim kartu za Australiju u kojoj Novu godinu dočekuju u kupaćim kostimima, što bi bilo super jer mi je jedan s online shopa došao kad je ljeto već dobrano prošlo pa mi je ostao nenošen. Male tragedije, znam, znam…

Uglavnom, trenutno neću razmišljati o zimi, razmišljam samo o jeseni, o onim već spomenutim kestenima koje obožavam, toploj vatrici i dekici, večernjim šetnjama po romantičnom Zagrebu u kojemu ispred mene šetaju sretni ljubavni parovi držeći se za ruke i podsjećajući me da nemam dečka. „E PA MOŽDA NEMAM DEČKA, ALI IMAM BLOG“, mogla bih im ja reći prkosno, ali realno, dečko bi mi dobro došao jer bi mogli zajedno praviti preslatke fotkice za Instagram i za blog u džemperima za nju i njega, stilski sparenima dok ispijamo vrući čaj s cimetom u šalicama za nju i njega, od kojih na jednoj imaju nacrtani brkovi (ta je za njega), a na drugoj štikla (ta je za nju). S obzirom na svoja dosadašnja iskustva s dečkima koje privlačim, mislim da bih ga morala na takve fotke i na svakodnevne Instagram objave tjerati onim već na početku spomenutim pištoljem, koji bih naravno vješto izbacila iz kadra. Mada znam da su mi se dijelom zato i sviđali. (Bok, dečkići, znam da čitate.) S obzirom na to da sam se skroz spontano i neplanski na kraju objave vratila na riječ „pištolj“ koju sam spomenula na početku, to me podsjetilo na ne mogu se sjetiti čiju izjavu (ipak sam na umnom odmoru) da pištolj koji je spomenut u prvom činu, u zadnjem uvijek mora opaliti. Nadam se da to nije slučaj i s ovom objavom. 😉

 

Opraštam se od vas uz ovu lijenu galeriju nastalu u 10-ak minuta. Kao što vidite, na nekim fotkama sam sretna, na nekima razmišljam o kvantnoj fizici dok me netko skroz slučajno uslikao iako se tome nisam nadala (Otkud baš sad dok sam se sredila za blog?), a na nekima sam baš nestašna. I sve to u 10 minuta. Ženska posla! Pusa pusa!

runwayfunway_runwayfunwayfashion

runwayfunway_runwayfunwayfashion

runwayfunway_runwayfunwayfashion

runwayfunway_runwayfunwayfashion

runwayfunway_runwayfunwayfashion

runwayfunway_runwayfunwayfashion

screenshot_2016-09-27-01-15-21

runwayfunway_runwayfunwayfashion

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *