Film koji na duhovit nacin vraca u sarmerske srednjoskolske dane

runwayfunway_movie

„Bile su to lepe šezdesete“, započeo je Mihajlo Knežević u filmu Lajanje na zvezde svoje nostalgično prisjećanje na posljednja dva tjedna četvrte, maturantske godine u svojoj provincijskoj gimnaziji. Iako mu do završetka srednje škole ostaje još svega 14 dana, točno onoliko koliko još ima da pokuša osvojiti lijepu plavokosu kolegicu iz razreda, Danicu Janković, Mihajlo, nimalo slučajno zvani Filozof, mudro zaključuje da „Bog je za sedam dana stvorio svet, šta bismo mi mogli da uradimo za dve nedelje“. Shvaćajući po uzoru na Julija Cezara da „lepo je rat ratovati s lepim devojkama“, Mihajlo kreće u borbu za lijepom Danicom pri čemu mu je glavni suparnik njegov vlastiti brat, suprotan od Filozofa i u najmanjoj sitnici.

I dok Filozofov brat nekim čudom uvijek ima novca i vozi vespu i izmamljuje uzdahe cura iz škole, Filozof vješto polemizira o Mitu o Sizifu, razbacuje se aforizmima od kojih je u legendu ušao onaj „Kako Tanjug javlja, ja te volim“, raspolaže nevjerojatnim znanjem i onim što njegov brat ne može kupiti – ogromnim smislom za humor. Možda radnja zvuči kao nešto ustaljeno i nešto što ste već milijun puta do sada gledali, ali zahvaljujući nevjerojatno duhovitim i simpatičnim situacijama koje se odvijaju u tom slavnom IV.2 razredu od kojega profesore uglavnom boli glava prije samog ulaska u razred, koje su možda i u većem fokusu nego sama ljubav između spomenutih likova, film predstavlja pravo osvježenje. Kada Danica Mihajlu slavodobitno saopći: „Filozofe, mi smo dva sveta“, on joj odgovara: „A ti nisi čula? Doći će do sudara svetova“.

I dok čekate razvoj situacije da vidite hoće li do tih sudara svjetova stvarno i doći, shvatit ćete da je ovaj film jedan od onih koji vam vraća vjeru u onu pravu ljubav koja kao da ne postoji u današnjem vremenu, barem ne više u takvoj i tolikoj mjeri. Vraća vas u divne šezdesete u kojima se slavila ženstvenost, u kojima su muškarci čuvali svoje žene od svih drugih udvarača, a te iste žene nosile haljine do ispod koljena i baš nitko nije još ni slutio da će doći do razvoja društvenih mreža u kojima će glavnu ulogu preuzeti neki sasvim drugi sustavi vrijednosti. Vraća vas u ona daleka vremena u kojima su muškarci itekako morali izvlačiti sve moguće i nemoguće adute iz rukava za samo jedan jedini poljubac. Što je najljepše od svega, ovaj film vas vraća u srednjoškolske dane, podsjeća vas na srednjoškolske ljubavi i toliko puta proživljene komične i malo manje komične situacije s profesorima u kojima se razred uvijek držao kao mala zajednica kojoj „oni izvana“ (profesori) ne mogu ništa ukoliko se uvijek drže zajedno.

Film je nastao prema istoimenoj knjizi Milovana Vitezovića, a redateljskom palicom upravljao je Zdravko Šotra. Ako želite na sat i pol otploviti u neka davnija, na prvu, a i na drugu ljepša vremena i na trenutke se prisjetiti srednjoškolskih dana, prvih udvaranja, prvih poljubaca i iskradanja po hotelskim sobama na ekskurzijama, komičnih srednjoškolskih situacija i nekog neobjašnjivog šarma i ako se želite beskrajno raznježiti u ovo nedjeljno popodne uz topli čaj i kolačiće i smiješiti se ostatak dana i još idućih nekoliko, Lajanje na zvezde vas čeka!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *