Zašto Hrvati pljuju po Instagramu i po svemu drugom još od stoljeća sedmog?

runwayfunway

Primijetila sam da smo mi Hrvati po prirodi mali petrarkistički pjesnici. Iz godine u godinu glasamo po izborima koji nas redovno odvode u propast, ali mi opet glasamo po starom jer se tako u našoj kući glasalo još od stoljeća sedmog. Plaća nam kasni i još uvijek ne znamo hoće li uopće ikada stići ili će se pretvoriti u iščekivanje gospodina Godota koji „danas neće doći, ali sasvim sigurno će doći sutra“ i najbolja isprika nam je da nemamo drugog izbora. Imamo osjećaj da se cijeli svijet urotio baš protiv nas malih Hrvata iako taj svijet ni ne zna gdje se Lijepa Naša nalazi na karti ni postoji li uopće, ali smo mi uvjereni da nam neprijatelji vrebaju glavu i kuju i snuju razne urote, mada se meni nekako čini da se nitko ne mora urotiti protiv nas Hrvata jer smo se mi tako predano urotili sami protiv sebe i sami sebi radimo o glavi da neprijatelj komotno može otići drijemati. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu, još od stoljeća sedmog.

Zbog toga smo, kako to po nekim načelima zdrave logike biva, ogorčeni i pljujemo po svemu jer je to ono što Hrvati najradije i najbolje rade u pauzi između dva preslabo plaćena posla. Pljujemo po političarima koji su nas zadužili toliko milijardi da to nećemo moći otplatiti ni mi ni moji ni vaši praprapraunici, a s jednakim žarom pljuvali smo i po rukometašima kad god bi osvojili bilo što osim zlata, pljuvali smo, doduše i kad bi osvojili zlato jer pljuvati se mora, pljuvali smo po maloj Miji koja je sa svojih 10-ak godina pokorila Ameriku što meni i vama nikada neće poći za rukom jer je za to već barem 10-ak godina prekasno, pljuvali smo po psu koji preglasno laje, pljuvali smo i pljujemo po svemu što hoda, puza, gega se, gmiže, slini i diše i tako iz dana u dan, iz godine u godinu. Još od stoljeća sedmog.

U zadnje vrijeme čitam sve više članaka koji, gle čuda, pljuju i po Instagramu. Imam osjećaj da je pljuvanje po Instagramu postalo najprovjereniji recept onih koji pišu „za raju“. Svakodnevno na raznim portalima izviru anti-Instagram kolumne prenatrpane sentimentalnim frazama poput „gubljenja doticaja sa stvarnošću“, „lažiranja vlastitog identiteta“ i inih Rvatininih kućnih mudrolija, ali 5 minuta nakon toga preplavljuju nas, na istim portalima, članci s naslovima: „Trebate inspiraciju za uređenje doma? Pronašli smo 20 genijalnih inspiracija za vas na Instagramu“, „Trebate ideje za poslovni outfit? Pogledajte 20 najboljih outfita s Instagrama“, „Otvorili smo Severinin Instagram-profil, a zatim je uslijedio ŠOK“, „Pogledajte ove bajkovite fotografije: Oh, kako volimo Instagram“. Oh, ali kako tek prvo volimo popljuvati! Jer to je ono što Hrvati najbolje rade. Još od stoljeća sedmog.

Ono što mi se nekako čini da najviše muči Hrvate je to što je Instagram platforma koja daje jednaku priliku svima. Instagram daje jednaku priliku Chi Insta Yungi iz Kine, daje jednaku priliku Ulyani Instagramovoj iz Rusije, daje jednaku priliku Mari Instagramović iz Hrvatske i daje jednaku priliku Anji Krank iz Njemačke. Instagram ne traži da ispuniš „formalnu“ anketu i u kvadratić upišeš što je tvoj tata po zanimanju kako bi netko lakše procijenio koliko on otprilike ima na računu i može li te jednom jedinom bankarskom transakcijom preko noći lansirati pravac u zvjezdane visine. Instagram daje priliku Anki Terzić iz Lipovljana da pokaže svijetu kako genijalno zna napraviti i prezentirati kolače. Kako bi inače Anka Terzić iz Lipovljana u svojim poznim godinama u kojima nema priliku ni mogućnost odvažiti se spakirati kofere i otići „na blef“ u svijet kako bi prezentirala svoj hobi, dobila priliku proširiti svoje genijalne kolače i do Bijele kuće da nije Instagrama? Ako mene pitate, Anka Terzić iz Lipovljana itekako zaslužuje tu priliku. Cijeli svijet zaslužuje tu priliku. Ali eno Hrvat već koluta očima jer je Anka stavila sliku svog kolača na Instagram. Jer, ako Hrvata pitate, Jamie Oliver smije staviti sliku svog super prezentiranog kolača na Instagram, ali Anka Terzić ne smije nikako. Anka, nije to ništa osobno. Hrvat pljuje jer, eto, tradicija je. Još od stoljeća sedmog.

Osim Anki Terzić, Instagram daje priliku i Luki Horvat iz Davora da pokaže svijetu preko Instagrama svoje nogometne vještine jer Luka Horvat nema iza sebe Zdravka Mamića (a ni mog tatu) koji će ga odaslati u neki dobar klub. Luka ima samo loptu, kopačke, nevjerojatnu ljubav i divovski talent, a zašto to ne bi bilo dovoljno? Zato što je Luka iz Davora, a ne iz Brazila? Dok Hrvat koluta očima i pita se zašto se Luka bori da bi radio ono što voli, Instagram nije kao cinični mještani Lukinog mjesta koji mu podmuklo iza leđa komentiraju da je naivna budala nego Instagram pomaže Luki i kaže: „Hajde, Lukice, probaj, tagiraj Arsena Wengera tisuću puta, jednom te mora primijetiti“. I tako Lukica tagira razne nogometne genije i završi u trećeligašu s Islanda, ali sve je bolje od NK Posavca iz Davora. Osim Anke i Luke, Instagram daje priliku i Veroniki Bačić da pokaže svijetu da je „meden kolačić u tesnoj suknjici od zmijske kožice“, pa Veronika jednoga dana dobije poziv da postane Viktorijina anđelica ili da barem krene nositi revije Envy Rooma. Osim Anki, Luki i Veroniki, Instagram daje priliku i Željki Željkić iz Dugog Sela da pokaže svijetu kako zna složiti genijalnu fotku i kako ima genijalan stil, ali eno Hrvat već koluta očima jer, ako Hrvata pitate, fotku svojih cipela ima pravo objaviti Chiara Ferragni, ali ne i Željka Željkić iz Dugog Sela. Željka, za utjehu, nije ih ni Chiara smjela objavit dok nije postala planetarno popularna. To ti je tako s Hrvatima. Onda se jednoga dana Željki Željkić jave iz Zarinog vrha i poklone joj hrpu svojih stvarčica da ih lijepo izprezentira na svom profilu i zadrži za sebe i još zatraže broj njenog bankovnog računa i upoznaju ju s Chiarom Ferragni i Željka Željkić skače do neba jer je dobila priliku raditi ono što voli. Zar nije to divno? Divno je i baš zato eno već vidim da će Hrvat popljuvat, samo se ne može odlučiti što prvo popljuvati – to što ima glupi posao jer je njegov željeni posao zauzeo neki tatin sin preko veze ili to što Instagram i njemu daje priliku da od svojih hobija i interesa napravi čak i unosan posao, što Instagram svakako omogućuje. Onda se ne može baš odlučiti pa odluči da će popljuvati ipak abecednim redom. Jer eto, to je ono što Hrvati najbolje rade. Još od stoljeća sedmog.

Da je netko prije nekoliko godina rekao da će osobe koje će steći instagramsku slavu postati u modnom svijetu veći autoriteti nego dotadašnja američka modna Biblija Vogue, dobio bi jednosmjernu kartu pravac za ludnicu koju bi mu sa zadovoljstvom osobno uručila Anna Wintour. Danas su se poznate Instagramašice i blogerice toliko uzdigle u svijetu mode iznad čuvenog nekad diktatorskog Voguea, da ne samo da su izgurale iz prvog reda modnih revija Annu Wintour koja je do nedavno bila bog i batina modnog svijeta nego su toliko iznad nje da Anči ispod njih već neko vrijeme pokušava pronaći poslovno svjetlo na kraju tunela, ali nažalost nije pronašla ništa pa ih je odlučila dobrano popljuvati u svojoj nekad cijenjenoj modnoj Bibliji zvanoj Vogue. Ni zbog čega drugog nego zato što ih se diktatorica Anči boji više nego vrag tamjana jer više ona nije ta koja određuje tko je u trendu, a tko nije, tko može, a tko ne može. To sada određuju curke s Instagrama koje Anči pojedu za doručak umjesto onog ufotkanog avokada koji se tako genijalno slaže sa „spontano“ uhvaćenim buketom cvijeća u pozadini. Nitko se prije toga nije usudio suprotstaviti Anni. Nitko osim do nedavno anonimnih cura. Bilo kako bilo, pljuje Anči, pljuju i Hrvati. Još od stoljeća sedmog.

I dok Hrvati i dalje sipaju svoje ogorčene komentare o tome kako je lako i glupo biti instagramska zvijezda, ja ih ovom kolumnom zaista pozivam da to i budu, ako je to već tako lako. Da ostave svoja dva slabo plaćena i prenaporna posla i „preko noći“ postanu zvijezde. Ljudi koji rade na svojim instagramskim profilima od toga i zarađuju, a trud koji ulože je najmanje jednak onom trudu koji ulažu Hrvati u svoja dva slabo plaćena posla. Meni se čini da Hrvatima nije problem Instagram. Problem je što je Iva Ivić iz Zaprešića koju u srednjoj nisu ni primjećivali, od Instagrama napravila biznis. Eto, Iva Ivić izrađuje svadbene ukrase s kojima je počela iz puke ljubavi i Kate Middleton je to prepoznala i nosila njen ukras na svom vjenčanju. Sve bivše curke iz razreda odjednom mrze Ivu Ivić. Ne toliko zato što je napravila biznis nego zato što se odvažila. Problem je što se ljudi usude. Problem je što se ne boje stati pred svijet i prezentirati svoje snove, svoje ljubavi i svoje želje. Na Instagramu ne bira Anna Wintour, ne bira bankovni račun tvog tate. Biraju ljudi. Bira narod. Bira raja. Ali Hrvati ne žele. Ne žele platformu koja će im olakšati život, omogućiti im da pokažu svijetu da i oni imaju nešto za pokazati, a itekako imaju. Svi imaju. I mogli bi to lako predstaviti svijetu samo što Hrvat ne da da mu se pomogne. Hrvat je petrarkistički pjesnik i treba mu da malo pati, da malo kuka, da malo pljuje, da malo kao ostavljena tinejdžerica čeznutljivo gleda kroz prozor. Sve bi bilo puno ljepše i lakše kada Hrvat ne bi imao mentalni sklop u glavi koji će još uvijek svakom oprostiti sve, osim uspjeha, a Instagram uspjeh itekako olakšava. Umjesto toga, Hrvati ziheraški još uvijek ipak izabiru ono što najbolje znaju, pljuju po svemu i svakome. Još od stoljeća sedmog.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *