Što dama radi sama?

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Da se razumijemo odmah u startu, ja stvarno nisam od onih pretjerano feministički nastrojenih žena koje vjeruju da su svi muškarci isti i da ih zato treba izbjegavati u širokom luku kao najveći hrvatski domoljubi plaćanje poreza i da do kraja života treba živjeti s 28 mačaka (premda 28 mačaka i ne zvuči loše, mijau), ali isto tako sam od onih koji ne misle da je kraj svijeta ako si solo igračica kao Jelena Rozga prije nego što je ušla u ljubavnu idilu sa Stjepanom Hauserom i napokon nas jednom zauvijek naučila koji je Šulić, a koji Hauser.

Zato danas, u ovo blagdansko vrijeme donosim utjehu svima koji su solo, curama i dečkima, starim neudanim tetkama iz Njemačke, ostavljenim tinejdžericama, vama u studiju i režiji i svima koji me čitaju i ne čitaju. Nekoliko utješnih mudrosti svima onima koji se panično boje biti sami i misle kako bi bilo najljepše na svijetu imati nekoga s kim se barem u ove blagdanske dane mogu držati za ručice, razmjenjivati makar i sladunjave „BeBo, vOjI tE tVoj MeDo, mWa, mWa“ porukice jer eto, bolje išta nego ništa, glumiti kako je jako romantično i slatko smrzavati se skupa na klizanju na Tomislavcu (nije, ajmo u toplo) i misliti da je sve bolje nego biti solo. Naravno, ako ste pronašli ljubav svog života, to je divno jer ljubav života je teže pronaći nego savršene skinny traperice, one koje kupite i želite ih nositi svaki dan i koje god druge obučete, u zadnji trenutak se presvučete opet u te jedne savršene, ali ako niste pronašli takve savršene skinny traperice, pardon, ako niste pronašli ljubav svog života, nije kraj svijeta jer stiže prva pomoć za sve one koji misle da život nije život ako si solo.

Prvo i osnovno, biti solo odavno ne znači ni to da si ružan ni to da si glup ni to da te ne bi prihvatio ni Caritas. Možda je u vremenima naših baka i djedova i u turskim sapunicama u kojima još uvijek dogovaraju brakove biti solo s 18 godina značilo smak svijeta jer do 22. godine moraš već imati barem četvero djece i peto na putu, troje različite tablete za previsoki tlak i dvije doze Normabela dnevno, ali ta vremena su prošla, a mi ponosno tapkamo po 21. stoljeću u kojemu je dopušteno biti solo skroz dok te tetke, ujne, strine, komšiluk pa i slučajni prolaznici, ne izlude pitanjem: „Kad će svatovi, he he“, a to, ako si dovoljno debelih živaca, može biti i tamo do 40. godine. Ako si uspio ili uspjela pronaći ljubav svog života do 18. godine ili kao u filmovima – još tamo u vrtiću dok ste se čupali za kosu, gurali jedno drugo u blato i potajno pljuvali jedno drugome u ručak, super, ali ako nisi, nije smak svijeta jer, evo i ja sam solo i preživljavam, a što bi meni bilo bolje nego tebi.

Drugo, ne moraš birati poklone. Znam, osmijeh na licu voljene osobe kada joj poklonimo nešto lijepo je neprocjenjiv, ali relano, poklone uvijek kupujemo u zadnji čas, a od planiranog najromantičnijeg poklona na svijetu uglavnom ne ostane ništa, znate, onog kojega je on jednom nekad davno spomenuo i bilo bi savršeno da to uspijete realizirati, ali nećete jer je ta njegova želja vjerojatno bila Pamela Anderson. Ako ste cura i kupujete poklon dečku, a već ste mu četiri puta kupile majicu, onda nastaje problem. Kupiti novčanik dečku i nije najromantičnija stvar na svijetu osim ako se u njemu ne nalazi još i karta za Realovu utakmicu, uz što je još potrebno i platiti smještaj i prijevoz, a to će vas odvesti na prosjački štap na kojemu već jeste zbog onih cipela koje ste kupili, a ne trebaju vam, pa kada se vratite u realnost, sve zbrojite i oduzmete i podvučete crtu, shvatite da imate dovoljno para jedino za kartu NK Dinama i to onog Dinama iz Godinjaka, a ne iz Zagreba. Jedino što ostaje je super otvarač za boce koji ste vidjeli u nekoj trgovini i koji vam se učini super jer vam je ostalo još samo 10 minuta, ali, ma koliko se u tom trenutku otvarač za boce činio kao romantičan i koristan poklon, nije, jer vaš dečko vjerojatno svoju bocu Ožujskog zna otvoriti i vrućom krafnom. ALI NEŠTO MU MORATE KUPITI JER ĆE I ON VAMA IAKO STE SE DOGOVORILI DA SI NIŠTA NEĆETE KUPOVATI. Onda mu na kraju kupite četku i kremu za cipele, a on glumi da je oduševljen i da mu je to super iako se u početku pita što će mu ta divovska četkica za zube i zašto bi mazao lice crnom kremom, a onda krene i sebe i vas uvjeravati da će početi brisati cipele, a zapravo je samo htio da napravite one već spomenute vruće krafne, da s njima otvori to Ožujsko i da zajedno gledate Realovu utakmicu na televiziji, iako vičete: „Ajde, ajde“ i to pred krivim golom i niste sigurni kaže li se korner ili kornet. Ali dobra je i krema za cipele.

Treće, ne morate nikomu polagati račune. Ni bankovne ni osobne. Zašto si kupila četiri paketa hrane za mačke SVOJIM NOVCIMA, zašto si si kupila nove cipele koje ti ne trebaju SVOJIM NOVCIMA, zašto si kupila dvadeset stvari u Ikei koje ti ne trebaju i ne znaš ni čemu služe, ali su bile lijepe, nove i bijele i to SVOJIM NOVCIMA (kako se usuđuješ), zašto si zaglavila do 6 ujutro na afterpartiju s Majom Šuput i kako ste se uopće našle zajedno, zašto je pile starije od jajeta, zašto je jaje starije od pileta, zašto je lopta okrugla, zašto roda ima kljun, što će osi žalac i ina retorička pitanja čiji odgovori su sami po sebi toliko jasni da ti uopće nije jasno zašto netko uopće traži odgovor na njih. Kad smo već kod jasnog, kada vam vaš muškarac u nekom trenutku svađe, do koje će prije ili kasnije doći, uputi riskantnu rečenicu: „Nikad mi nisi bila jasna“, nećete morati u žaru ljutnje mozgati: „A ‘KO TI JE TA JASNA???????????“. Ovako ste „za svaki slučaj još uvijek samo svoj(e)“ i vaš nesuđeni dečko, ako želi, može slobodno onoj svojoj Jasni ako je baš toliko slijep i ne kuži da ste stoput ljepše i pametnije od nje.

Nadalje, imate mogućnost razvijati svoju karijeru bez da vam netko jednog dana kaže da iza svake uspješne žene stoji muškarac koji ju je takvom učinio, možete razvijati sebe kao osobu koja prvenstveno može funkcionirati samostalno da bi mogla s vremenom funkcionirati s nekim. Naravno, sve navedene stvari u kolumni se mogu sasvim lijepo raditi i u paru, ali temeljna misao je ta da to što su ti sve frendice u vezi, što ne možeš sama promijeniti žarulju (a možeš) ili otvoriti staklenku (a možeš), nisu dovoljno valjani razlozi za biti u nezdravoj vezi/braku/prijateljstvu/ljubavnom odnosu. To je kao s onim već spomenutim savršenim skinny trapericama – ako ideš obići sve trgovine, nećeš ih pronaći, a kad budeš jadna, sama, loše raspoložena i bez ijedne kune i šetala gradom u zbrda-zdola sklepanoj kombinaciji (ne daj Bože) i s razmazanom šminkom (ne daj Bože), onda će te u izlogu zabljesnuti savršene skinny traperice i opet ćeš nešto skemijati da ih ubaciš u svoj život iako nemaš ni vremena, ni volje ni para ni mjesta u ormaru. Ciljano ići u potragu za bajkom i očekivati da će doći baš kada se nama prohtije je u najmanju ruku vrlo optimistično. Na kraju krajeva, ni Pepeljuga nije tražila bajku. Tražila je samo savršeni par cipela i slobodnu večer.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *