Vrime ti je, Slavonijo, da se kreneš inatit’!

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Vozim se neki dan s tatom i priča mi kako je prekoputa ovih naših prostranstava koje se nalaze iza našeg sela, samo s druge strane rijeke, u susjednoj BiH, neki tajkun kupio za odmor isti ovakav komad zemlje uz ovu istu Savu. Zamislite, tajkun kupio komad zemlje u kojemu nema ceste, gužve, dima, turista, nebodera ni mora. Nije ni čudo. Ovdje kao da si odsječen od svijeta. Kao da Sava odnosi sve tvoje brige negdje dovoljno daleko da te više nikad ne stignu. I gledaš te boje, ta prostranstva i život koji izvire iz svake vlati trave i pitaš se kojom logikom Slavonija propada.

Naša kola kukuruza vrijede toliko da se dvoumiš hoćeš li ih uopće prodati ili ćeš ih od bijesa baciti u smeće, a jedan jedini isti taj klip kukuruza oni koji otkupe na moru prodaju za 15 kn. Naše smokve (da, postoje smokve u Slavoniji), imaju takav rajski okus da sam ja koja ne volim smokve, postala najveća obožavateljica. Ali ne vrijede ništa. Jedna žena u selu ih dijeli besplatno. Na moru ona mala kutija košta 50 kn i nisu ni upola toliko ukusne, tvrdim jer sam probala i jedne i druge. Naš komad zemlje ne vrijedi ništa, ali ga kupuje tajkun za sebe. Jer vrijedi. Jer je komad neba, spokoja, zemlje, tišine, blagostanja, rijeke i života istovremeno. Naši mladi rade sezone od jutra do sutra za toliko male plaće da, kada požele dati otkaz, kažu im: “Dat ću ti duplo veću plaću, samo nemoj ići” jer znaju koliko Slavonci mogu i hoće. Zašto je onda plaća u startu bila duplo manja?

Svi smo pod istim komadom neba, svi želimo normalan život kojim ćemo moći djetetu staviti poklon pod bor ili ga odvesti ponekad u kino, kupiti mu igračku u koju već mjesecima upire prstom u izlogu, ali smo takva zemlja da ćemo za 5 lipa manje uvesti iz susjedne zemlje makar našima propao sav urod. Mjesecima strepiš nad tom zemljom i dižeš pogled prema nebu, a onda moraš prodat za džabe. Nisam lokalpatriot, ali ne razumijem to. I baš si luda, Slavonijo, što pustiš da se druge regije u svemu uguraju prije tebe ko da nemaš ništa na ovom svijetu za ponudit. A imaš, znaju to i tajkuni, a znaš da oni neće bilo što. I vrime ti je već jednom, Slavonijo, da se stvarno kreneš intatit.

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle
runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *