Pomisli: “Hvala!”

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Pomisli „hvala“ ujutro kad zvoni alarm. ZNAM da nitko nikada u povijesti čovječanstva nije bio zahvalan zbog alarma, uključujući i mene, i znam da smo svi zaspali sinoć prekasno iako smo obećali sami sebi da ćemo večer prije otići spavati ranije, a do pola četiri ujutro smo gledali smiješni video o psu koji jede limun. Pomisli „hvala“ jer ti je život poklonio još jedan dan, a nije morao jer ionako prerijetko pomisliš “hvala”. Pomisli „hvala“ jer čak i alarm znači da te netko negdje ujutro čeka i računa na tebe, nadajući se da ćeš doći. Jer dobro je dok postoji netko takav tko od 6 milijardi ljudi na ovom svijetu čeka baš tebe (osim ako je riječ o kamatarima). Makar to bio i iritantni šef.

Pomisli „hvala“ kad legneš u topli krevet, ušuškan u mekanu i mirisnu deku, dok su ti pokrivena leđa i dok ti je nogama toplo, a srcu još toplije pa se uhvatiš kako se smješkaš samo zato – jer je toplo. Jer vani je hladno i puše, možda pada i kiša i ulica je po noći nemirna, a ti si na sigurnom i sve je nekako nježno i mekano i mirisno. I toplo. I sasvim dovoljno za pomisliti „hvala“.

Pomisli „hvala“ za doručak, makar i s nogu. Neki ga danas nemaju i to ne zato što nisu gladni i ne zato što su na dijeti.

Pomisli “hvala” ako cijeli svoj svijet možeš zagrliti s dvjema rukama.

Pomisli „hvala“ jer postoji netko tko brine toliko često i toliko jako da ponekad ne shvaćaš odakle mu toliko snage za stalno slanje dosadnih poruka poput: „ponesi jaknu“, „ujutro će kiša, ponesi kišobran“, „ručak ti je u frižideru“ i „samo da ti kažem laku noć“. Kad jednom takvih poruka ne bude, puno toga više neće imati smisla.

Pomisli „hvala“ jer postoji netko zbog koga se tvoj svijet okrene za 360 stupnjeva kad vidiš u kutu ekrana ikonicu Vibera ili Whatsappa ili netko zbog koga se voziš satima putničkim (patničkim?) vlakom, ostaješ budan noćima ili se smiješ toliko glasno da susjedi pozovu policiju. Netko zbog koga ti srce malo zastane kad pozvoni na tvojim vratima.

Pomisli „hvala“ jer postoje oni zbog kojih svaku večer sklapaš ruke i spomeneš ih u molitvi prije nego samog sebe. Pomisli „hvala“ jer zbog njih shvaćaš da postojiš, da si živ i da osjećaš pa da u onu internetsku foru “nisam robot” možeš staviti kvačicu.

Pomisli sto puta „hvala“ ako nemaš u ormaru bolničku pidžamu i naručene termine za kontrole i pretrage. Pomisli „hvala“ ako nemaš pojma u kojoj smjeni ti radi doktorica jer si najzdraviji na svijetu.

Pomisli „hvala“ za obitelj, užu i širu, skupa s ljubimcima, čak i ako je taj ljubimac mačak koji se ponekad pravi da te ne vidi samo zato što nije gladan. Pomisli „hvala“, jer to je mjesto gdje ljubav počinje i nikada ne nestaje, ne smanjuje se i ne prestaje ni onda ako si pao ispit, ni onda ako imaš loš dan, ni onda kada ti je frizura loša, ni onda ako nisi stavio sušiti mokri ručnik u kupaoni.

Pomisli „hvala“ za nove prilike kojih je dnevno najmanje milijun i još malo više. Pomisli „hvala“ kad god  shvatiš koliko je život zapravo veličanstven, samo ako se uspiješ maknuti iz zone ugode i rutine i otvoriš širom vrata iza kojih se krije nešto tako nepoznato, tako veličanstveno i tako dobro.

Pomisli „hvala“ jer je ovaj svijet toliko čudesan da ga je suvišno objašnjavati razlozima i krojiti mu teorije postanka. Pomisli „hvala“ za sunce, mjesec, nebo, more i zvijezde. Pomisli „hvala“ jer zamisli da ih nema. Pomisli “hvala” jer sve to inače uzimaš zdravo za gotovo, baš kao i ja ponekad.

Pomisli „hvala“ ako imaš snove i još jedanput pomisli „hvala“ ako imaš hrabrosti ne dopustiti ovom ludom svijetu klonova i nametnutih pravila da natjera ono dijete u tebi da odraste jer to dijete još uvijek vjeruje da može postati Supermen, princeza ili teta iz Njemačke.

Pomisli „hvala“ ako imaš nekoga koga možeš uzeti za ruku i otići s njim negdje danas i sada,  bez karte, bez putokaza, bez plana, bez dogovaranja tjednima unaprijed. Da se pogledate i kažete: „Ajmo!“ Tako jednostavno.

Pomisli „hvala“ ako imaš mjesto i ljude kojima te tvoje ceste uvijek vraćaju i nakon mjeseci i godina lutanja i nikada ne pitaju zašto te toliko dugo nije bilo i je li to isto vrijeme učinilo svoje i je li izgradilo između vas most ili podiglo zid. Pomisli „hvala“ ako imaš nekoga s kim možeš šutjeti i uvijek nastaviti tamo gdje je jednom stalo, a onaj most vremena između ne postoji onoga trenutka kada se pojavi pred vratima ili na ikoni Vibera ili Whatsappa.

Pomisli „hvala“ ako tvoje pripadanje drugome ne isključuje pripadanje sebi samome. Pomisli „hvala“ ako imaš ljude kojima je svejedno jesi li šminkerica, rokerica ili metalka jer si, ma kakva bila, njihova, čak i onda ako si od metalke postala šminkerica ili od šminkerice metalka.

Pomisli „hvala“ ako imaš hrabrosti svoje snove pretvoriti u stvarnost, jer to znači da ti onaj alarm s početka ovoga teksta ni ne treba.

Pomisli „hvala“ za okupljanje za obiteljskim stolom i gašenje svijeće za ručkom uz smijeh i rečenicu: „Pazi da ode vosak po stolnjaku“.

Pomisli „hvala“ ako možeš udahnuti. Miris toplog peciva, miris uspomena, miris novih prilika, miris ostvarenih snova, miris nekog dragog.

Pomisli „hvala“ ako nekoga nasmijavaš toliko glasno i toliko jako da mu se svijet automatski čini boljim, a brige sitnije nego mrvice kruha s onog malo prije spomenutog obiteljskog stola.

Pomisli „hvala“ ako nekoga slušaš i imaš nekoga tko te sluša čak i onda kada bi oboje radije šutjeli svatko na svojoj strani stola, klupe u parku, kreveta ili života.

Pomisli „hvala“ što postojiš. Tek tako. Na ovom svijetu. A nisi morao.

Pomisli „hvala“ ako imaš nekoga tko ti čuva leđa i onda kada je teško i onda kada si umorna i onda kada ništa ne ide kako treba i onda kada si raščupana i bez snage, a imaš neko krilo u koje se možeš sklupčati i u kojemu je dovoljno toplo, mekano i sigurno da se možeš na trenutke predati jer znaš da se tu možeš malo sakriti od svijeta i od sebe same, baš takva – raščupana, ranjena, u tajicama i plavoj majici koja je nekada bila bijela. Pomisli „hvala“ jer je netko u tim trenucima iznad tebe raširio krila dovoljno široko i dovoljno čvrsto da znaš da ti se ništa loše ne može dogoditi. Pomisli “hvala” jer taj netko to neće uračunati pod svoju pobjedu.

Pomisli „hvala“ za slobodu. U mislima, riječima i djelima.

Pomisli „hvala“ jer je sve to sreća, a sreća je jedna od onih rijetkih stvari koje prkose svim zakonima matematike, brojevima i statistikama i koja se množi samo onda kada se dijeli.

Pomisli „hvala“. Tek tako. Ne može naštetiti. A može te proljepšati. Barem jedno „hvala“ u danu, a svaki dan ih zaslužuje barem milijun. Pomisli – hvala. Za život.

Do čitanja, uz hvalu na životu i vašim lijepim reakcijama,
Katarina

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *