Mjerne jedinice za udaljenosti i uspomene

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle
Išli smo danas do did Lojzine kolibe kako nismo odavno. Valjda to nedjeljama tako, bude se k’o uspavani duhovi iz lampe neka prošla vremena. Ona vremena toliko davna da ponekad ni sam ne znaš jesi li ih samo sanjao. Ona vremena u kojima su nas udaljenosti učili ne po metrima, nego po kućama i kolibama. “Imaš do tamo k’o triput do Benića ćoška.” “Imaš do tamo k’o dvaput do did Lojzine kolibe.”
A did Lojzina koliba tih se godina činila kao u Zemlji Čudesa, preko sedam Adžamovki i sedam baba Verinih bašti koje ostaše zarasle jer ima već nekoliko godina otkad je otišla svom sinu Nidži tamo gore. Činilo se tih godina da do te predaleke did Lojzine kolibe ne možeš bez nekoliko sati hoda, boce vode i kompasa. Činila se dalje nego Australija. Ona Australija koja je svijetlila na karti svijeta na zidu naše spavaće dječje sobe i, da vam ne lažem, nije bilo do nje ni približno k’o do did Lojzine kolibe.
Bile su to godine kad smo nas troje, sestra, brat i ja, jedno drugom do uha, imali vremena s bakom sjesti na drvenog jarca i pretvarati se satima da putujemo u Rijeku, a svijet nek’ čeka. Sad za jarca imamo vremena tek toliko da stignemo pomisliti: “Ma u jarac sve.”
Bile su to one godine kad smo kod bake pravili kolačiće od tijesta nakon čega bi njena kuća izgledala k’o opustošeno bojno polje na kojemu je preživjelo još samo nas četvero ratnika, sestra, brat, baka i ja, a po nama tijesta i brašna više nego što bi za kolačiće ostalo. Pa kad bi nas tata došao pokupiti, uvjeravao bi nas da je to nešto najbolje što je ikada jeo. Mada sad znam da nema šanse da mu je to tako lako klizilo niz grlo kao što nas je uvjeravao dok bi ponosno, bijeli od brašna, odavali si priznanja što smo nadmašili same sebe.
Sada kada ideš nakon tih godina do did Lojzine kolibe, shvatiš da je udaljena svega 5 minuta i da nije u nekom drugom svijetu. Samo eto did Lojzo, bakin susjed čija je koliba bila mjerna jedinica za najveću udaljenost koju možete zamisliti, preselio u neki drugi svijet, iza sedam Adžamovki i sedam baba Verinih zapuštenih bašči. Samo koliba mu tu osta. Udaljena svega 5 minuta.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *