Ma nije on tako mislio… Sorry, ali vjerojatno je baš tako mislio.

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Ne vjerujem da ću nakon ovoga teksta dobiti Nobelovu nagradu za značajna otkrića u shvaćanju i proučavanju te enigme zvane ženski um koju se pokušava odgonetnuti još od drevnih Egipćana. Jer ni žene same ne znaju objasniti ženski um onih trenutaka kada mu se hoće, a neće, pa mu je nešto pa mu je ništa, pa mu je južina pa mu je i dođi i prođi, i bi i ne bi.

Ali čini mi se često da se jedan od većih problema krije u rečenici: „Možda nije tako mislio.“ Evo zašto je potrebno razmisliti najmanje dvaput prije nego što tu rečenicu izgovorite svojoj frendici koju su zadesili ljubavni jadi.

PRETPOSTAVIMO SLJEDEĆU SITUACIJU:
ŠTO ON ČINI?
Dečko je odlučio prekinuti s curom jer u četvrtak ide na more i opširnoj poruci „E, prekidamo, sorry, nije do tebe, do mene je“, priložio zvukovnu poruku stihova: „NE VO-LIM  TE nit sam te ikad volio, na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor…“. Nakon toga s frendovima odlazi popiti pivo, uživati u mirisu slobode jer ju stvarno nije volio i sada u miru može gledati Ligu prvaka, navijati za Real Madrid i spominjati ženskog roditelja protivničkom Juventusu. U miru. Bez da joj mora objašnjavati da seen ponekad znači samo to da su mu ruke trenutno masne od bureka pa ne može odgovoriti iste sekunde.

ŠTO ONA ČINI?
Ona okreće broj za hitne slučajeve i saziva hitan sastanak sa svim svojim frendicama kako bi iscrpno izanalizirale situaciju uz Sex i grad i uz listanje priručnika s kioska koji je jedna od frendica donijela za svaki slučaj, a koji se zove Kako u šest jednostavnih koraka preboliti frajera i natjerati ga da pati za vama gore nego mladi Werther.

ŠTO ONE ČINE?
Okupljene frendice s perjem na glavi i u ratničkim bojama ritualno pale sve njegove majice koje mirišu na prevaru i na onu čuvenu „svi su oni isti“. Pale i sve isprintane fotke s Instagrama iz sretnih dana i plišane medvjediće koje joj je poklonio. Sačuvaju samo poklon bon za Zaru koji je dobila za rođendan jer ona još uvijek kao cura živi za kafane i za Zare. Ali onda situacija naglo krene u suprotnom smjeru. „Možda on nije tako mislio.“, sijevne najromantičnijoj među okupljenom družinom koja tu kobnu rečenicu izgovori naglas. U pozadini istog trena zasvira stih: „Ne govori sve naglas…“ Nakon toga, ostale cure s olakšanjem prihvate novonastali obrat u razmišljanju pa spasonosno prihvate: „Možda stvarno nije tako mislio…“ Možda stvarno nije tako mislio. Hm. Možda stvarno nije tako mislio? PA DA, ON STVARNO NIJE TAKO MISLIO! Kako se toga nitko prije nije sjetio? I tu smo gdje smo… Brže gasi vatru i spašavaj plišane medvjediće ili barem ono što se spasiti da.

KAKO TO NAJČEŠĆE ZAVRŠAVA?
Za svaku sljedeću situaciju, ona misli da on jednostavno nije tako mislio. „Ma samo se malo nespretno izrazio“, podupiru ju frendice. Osam godina nakon prekida, njen dotični bivši dečko se sunča na drugom kontinentu sa svojom ženom s kojom sada već ima četvero djece, kada mu stiže poruka s nepoznatog broja. „Priznaj da nisi tako mislio.“ „Tko je to?“, odgovara momak. „Tvoja bivša cura Sara, priznaj da nisi tako mislio ono prije osam godina.“ Nakon što se nekoliko sati pokušava sjetiti tko je Sara, napokon se uspije dosjetiti i odgovara: „Saro, prekinuli smo prije 8 godina.“ Na to Sara, potaknuta frendicama koje sjede kraj nje govoreći joj da nije on to tako mislio i da joj u krvi nije odustajanje, odgovara: „A je l’ to definitivno?“ “Ma nije on tako mislio”, čut će se u pozadini…

ETO, ZATO JE VAŽNO RAZMISLITI NAJMANJE DVAPUT!

Jer boljet će. I zacjeljivat će. I peckat će. I raspadat će se. I prosut će se jedan svijet u milijun komadića koje ćeš kasnije sabirati u smislenu cjelinu. I boljet će te kosti toliko jako da se nećeš moći utješiti ni da je od propuha. Ali će i doći na svoje. Postoje trenuci kada nam se naše ljubavi čine najvećima na svijetu, a naše patnje toliko velike da mislimo da ih nitko nije u stanju razumjeti, čak ni onaj već spomenuti mladi Werther. A boljelo je koliko puta. Raspadao si se, koliko puta već do sada. I uvijek je prošlo. Jer nas negdje još uvijek čekaju ljudi u čijim krilima će moći bezbrižno spavati sva naša ludila, razdražljivosti, radosti, ljubavi, smjehovi pa i seenovi od ruku prljavih od bureka. Možda samo čekaju negdje u prikrajku da prestanemo napokon prošlost gurati u sadašnjost onda kada joj tu više odavno nije mjesto.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *