Prekidač za svjetlo nadomak ruke

runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Kada sam sama u stanu i kada je mrak, a ne volim ga kad sam sama, nisam neki čarobnjak, ali dignem se iz kreveta, upalim svjetlo i ugasim mrak. I eto ti čarolije. I ma koliko ja ležeći sa sve četiri u zraku posred mrklog mraka vikala: „Sezame, upali se“, pljeskala rukama i nadala se da će na moj treći pljesak svjetlo obasjati sobu i, ma koliko se ljutila na mrak, svjetlo se redovno neće upaliti samo od sebe. Potreban je određeni napor. Potrebno je ustati iz kreveta. Pa kada ga upalim, čak i kada je vani i dalje mrak, meni je u četiri zida toplo i neko svjetlo svijetli, možda ne obasjava cijeli svijet, ali obasjava ta četiri zida, a u tom trenutku to je sasvim dovoljno.

Nije neko otkriće za Nobelovu nagradu, znam, ali je otkriće ako skužiš da i život funkcionira tako. Da se vječno i neizostavno izmjenjuju dan i noć, uvijek ispočetka i u sličnim intervalima, ali da noći ne moraš provesti vireći sklupčan ispod deke i bojeći se čudovišta ispod kreveta koja se vesele samo mraku, a čim im u oči uperiš neko svoje svjetlo, nestanu istoga trena.

katarinamarjanovic_runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Da noći ne moraš provesti ne poduzimajući ništa i čekajući da svane samo od sebe jer tame su nekad premračne za dočekati jutro, a tišine preglasne za izdržati do svitanja. Da noći ne moraš provesti ne poduzimajući ništa jer to ponekad traje predugo, a prekidač za svjetlo je nadomak ruke. Jer niti jedna soba nije napravljena bez prekidača za svjetlo, niti jedan čovjek nije napravljen bez prekidača za gašenje tuga i paljenje nekih sretnijih dana. I niti jedan čovjek ne mora biti čarobnjak da može izvesti magični trik – ustati, upaliti svjetlo i ugasiti mrak.

Da, lakše bi bilo da se mrak gasi iz kreveta sa sve četiri u zraku, bez velikog napora. I da, teški su onih nekoliko koraka po mrklom mraku do prekidača kada ne znaš hoćeš li zakoračiti u provaliju ili na zvijezde. Ali kada iz prve, treće ili pete, napipaš negdje u mraku neki svoj prekidač za gašenje mraka, svanut će neko divno svjetlo.

Dobro je biti živ.

I dobro je biti na ovome svijetu.

Imaš te neke svoje ljude, te neke svoje male vječnosti koje popališ po stanu onih trenutaka kada je mrak, neke smjehove koje razviješ posred nekih svojih tama k’o zastave, neke svoje jednoroge u glavi i prekidače za svjetlo nadomak ruke. I dosta je za sretan kraj. Ili sretan početak.

katarinamarjanovic_runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *