Život je kao vožnja vlakom, katkad treba zastati i dopustiti nekim ljudima da odu

katarinamarjanovic_runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

 

Kada sam se krenula službeno baviti pisanjem, znate koliko mojih bližih prijatelja mi je pružilo neku stvarnu iskrenu podršku koju već prijatelj prijatelju može pružiti? Eto toliko da se u ovom trenutku ne mogu sjetiti više od jedne osobe, uz najbolju volju. Jedna moja tada jako dobra prijateljica mi je nakon dva mjeseca rekla: „Ej, pogledala sam ti blog, super je, he he“, i to u trenutku kada nismo znale o čemu bismo pričale pa valjda da prekine tišinu. Znate ono kada netko namjerno neće? Znam da znate.

Sada nekad kada gledam takve ljude od kojih sam se s vremenom spontano odvojila, nasmijem se od srca i pomislim: „Instagrama ti, što bi tek bilo da sam selebriti?“ Znate kako na to danas gledam? Kao na jednu od najboljih stvari koje su mi se u životu dogodile. Jer sada kada pogledam ljude oko sebe koji su tu na dnevnoj bazi, zastanem i namignem prema nebu jer nam se razgovori u 99 posto slučajeva sastoje od ideja, vizija i priča sa sretnim završetkom.

Naučila sam lijepu stvar – Život je kao vožnja vlakom, katkad treba zastati i pustiti one koji žele otići da odu. To nije nikakva tragedija. Samo pokazatelj da nemate istu viziju o tome kamo jednoga dana želite stići.

katarinamarjanovic_runwayfunway_runwayfunwayfashion_runwayfunwayootd_runwayfunwaystyle

Pustiti da odu. Jednako kao što ćeš na tim istim stanicama na kojima su oni otišli, pustiti neke druge ljude da uđu. S vremenom u tom istom vlaku života ostaneš s onima s kojima ti se širine pogleda na svijet podudaraju i šire još više. S onima s kojima imaš iste ideje o tome što želiš da te na odredištu dočeka, pri čemu nikako ne mislim samo na materijalne stvari.

Kada sam se službeno krenula baviti pisanjem, znate koliko ljudi u ovom novinarsko-spisateljskom svijetu sam tada poznavala? Čekajte da izračunam – jedan, dva, tri…aha, NULA. Nula ljudi sam znala. Danas mi je blog dio platforme koja okuplja najzanimljivije autore, pišem kolumne, sklapam suradnje s imenima o kojima sam nedavno mogla samo sanjati i netko mi zapravo plaća da radim ono što volim, da živim ono što volim i da budem ono tko jesam.

Svi koji su nekad krenuli na put u nepoznato, sreli su nekog prvog dobrog duha tog svijeta u koji su krenuli. Meni se nekako čini da život i funkcionira tako, da onima odvažnima na putu u nepoznato negdje namjerno “podmetne” te neke dobre duhove kao malu nagradu za hrabrost. Meni je taj svijet spisateljsko-kreativni svijet, a moj prvi istinski dobri duh toga svijeta je Anita Radovčić, mada se ona crveni na takve komentare.

Danas da moram dati savjet za rubriku „Katarina savjetuje“, mada mi to nije omiljena rubrika, glasio bi – Nemojte ograničavati sebe zbog onih kojima smeta vidjeti da radite nešto dobro za sebe. Nemojte se bojati zasjati samo zato što neki od ljudi u vašem okruženju nisu u stanju gledati u sunce. Jer ti isti bit će vam kilometrima daleko u dvije vrste situacija – kada budete sretni i kada budete u teškom životnom periodu. Pa baš tada vam najviše trebaju? O tome pričam. Zastanite i pustite ih neka odu. Doći će netko s istim odredištem.

***Više ovakvih tekstova možete naći na mom Instagramu: https://www.instagram.com/katarina__marjanovic/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *