Zakaj volim Zagreb

naslovn

U Zagreb sam doselila 2012. godine s nekom ludom idejom o tome kako će sve to skupa izgledati, koje ljude ću sretati slučajno ili namjerno, koji potezi tramvajem će biti moji, koji štandovi s kestenjem će mi mirisati ujesen. Više-manje sve te ideje rasplinule su se otprilike prvoga dana. Ostalo je tek nekoliko retoričkih pitanja u zraku – što ću sad s tolikim gradom koji nije moj i s tolikim godinama koje su me tamo još čekale.

View this post on Instagram

Probudila se jucer i odlucila se spakirat, otisla na autobusni, docekala kilometarski red za kupnju karte – pokusaj prvi, saznala da se ne moze platit karticom pa sa sto upitnika iznad glave oko toga u kojem stoljecu jesmo, otisla na bankomat i kupila kartu iz pokusaja drugog, ovaj putq gotovinom, dakako ne Antom. Kupila Kviki, Kinder, cips, spakirala kolace. Suskala u busu sa slatkisima cijelim putem ko da sam dijete na ekskurziji. Zasvirala Oliverova Luce na Narodnom u busu koju sam slusala zadnja tri dana. Pomislila – Znak. Dotepla se nakon pet sati, prevalila mucninu od kruznih tokova i zavoja. Ili od slatkisa. Istro draga, dobar ti dan! 😍 #potd #vacay #istria #sunnyday #lotd #ootd #happiness #love

A post shared by ⚡Katarina Marjanović (@katarina__marjanovic) on

Iako nam u početku ništa nije išlo pretjerano po planu, volim se sa Zagrebom od prve sekunde. A kasnije ću shvatiti i kako ponekad treba zahvaliti što nam se baš sve želje ne ispune sada i odmah, koliko god neuvjerljivo i patetično to zvučalo onih trenutaka kada nam se čini da savršeno znamo što želimo, sada i odmah. Meni nikad nije bilo jasno kako bi itko taj isti Zagreb mogao ikada ne voljeti. On je meni tada bio, a i danas dobrim dijelom ostao, kao onaj neki dobri tata koji svojoj mezimici omogućuje sve, a njezino je samo da malo trepne. Kasnije ću shvatiti da nije dovoljno uvijek samo trepnuti, čak ni dvaput, ali znam da se uz nešto zasukanih rukava naizgled nespojive puzzle poslože u divnu sliku.

Tako tek nekoliko godina kasnije shvaćam da je zapravo baš sve išlo po planu, samo ne po mojem, nego po nekom koji danas, da mogu vratiti vrijeme, ne bih mijenjala ni u korak. Baš ni u korak, ni u ispit, ni u neprospavanu noć, ni u ležanje u bolnici, koliko god bi se ta odluka u svim tim trenucima činila u najmanju ruku mazohističkom. Podsjetila bih se eventualno da ne završim taj studij književnosti, a da ne napravim popis svih knjiga koje sam na tom petogodišnjem putu pročitala. Ali ako mi to ostane najveća tuga za života, neka je?

Došla sam u Zagreb sa sela, s jednog od onakvih mjesta koji prije ili kasnije postanu tijesni na mnogim razinama. Zagreb je, za razliku od mjesta koje sam dotad nazivala svojima, tolerirao sve. Tolerirao je moje želje, moje cipele vječno na pete, tolerirao je moje snove i maštarije, izvoljevanja, terase s glazbom uživo i vjerovanja da je ok, što god, ok je. Nije odmjeravao preko ruba naočala, nije se smijao, nije došaptavao, nije ispitivao, nije pitao zašto netko voli pete dok netko voli marte, nije tražio razloge zašto ne, a uvijek je tražio razloge zašto da. Nešto što bi se u normalnom svijetu trebalo podrazumijevati, a odrastajući shvatiš da su u mnogim slučajevima te sitnice – luksuz.

Podmetao mi je taj Zagreb ljude koje ni u mašti ne bih složila, nacrtala i obojila tako, poslove o kojima sam sanjala izrezujući sličice iz časopisa, emocije koje ću tek kasnije shvatiti da sam ih sposobna imati. Testirao me je situacijama u kojima me je stavljao među nepoznate ljude i nepoznata okruženja, učeći me da se isti uvijek prepoznaju, sretnu i upoznaju, ako treba i u okolnostima i na načine koje ljudska logika ne može pojmiti. Okrenuo mi je život ako ne za 180, onda barem za velikih 120 stupnjeva koji su bili dovoljni da od zbunjene curice koja se sramila pitati koji tramvaj vozi do Trga, načine ženu koja zna što želi i još ljepše, zna da to nije nemoguće. Eto zakaj te volim, Zagrebe. Zato kaj ćemo tek nekoliko godina kasnije nakon te 2012. godine shvatiti da smo mi zapravo svoji, od prve sekunde.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *