Nizbrdo od sebe

katarina-15-of-19a-1-682x1024

Kad sam bila na kraju osnovne škole, silno sam voljela seriju Gossip girl i nepovratno se zaljubila u modu, zbog čega sam satima iznova i iznova prekopavala mamine ormare, mada sam već napamet znala što ću u njima naći, a što neću naći sve i da ih izvrnem naopako. Satima sam u slobodno vrijeme iz hobija kombinirala stvari iz pukog gušta i ljubavi, gledala online Saabove revije iste sekunde čim bi izišle, spremala kombinacije s interneta u datoteke i voljela to onako kako netko voli nogomet, netko medicinu, netko vodoinstalaterstvo, netko rad s drvetom. Obožavala sam svaki detalj. Sad će netko reći da je to zato što sam imala vremena napretek, ali nisam ni približno, jer sam u to vrijeme išla paralelno dvije osnove škole – običnu i glazbenu, a glazbenu po dvije godine u jednoj, što zapravo dođe kao da sam išla istovremeno tri osnovne škole. Vremena nije bilo napretek, samo sam imala sreće što sam uvijek i bez iznimke znala pronaći ga za ono što sam voljela.

I točno znam kada krene naopako…

Kada prvi puta zaniječeš način na koji lakiraš nokte, kada ti prvi puta netko kaže da se presvučeš i ti ga poslušaš mada si jako htio ići u onom prvom, kada prvi puta nekome izneseš ideju i on ti kaže da od toga nema kruha i ti ga poslušaš, kada povjeruješ nekome da ništa od detalja oko nekog manje ili više važnog događaja nije bitno, jer sve će to ionako proći. A kako Meša to davno i neponovljivo u Tvrđavi reče: “Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”

A nada je u tome kad sve prođe, da ostane način na koji češljaš kosu, način na koji hodaš, način na koji nosiš nešto umjesto da to nešto nosi tebe, način na koji reagiraš kada stvari idu mimo plana, način na koji promatraš svijet. Stvari koje svima dođu kao otisak prsta, kao JMBG i OIB, jedinstven i unikatan.

Prije možda godinu dana svjedočila sam u svom selu situaciji kad se jedna cura prešetala u haljinici od tila, a dvije u njezinoj blizini se pogledale i počele joj se smijati jer eto, postoji odbor koji mora odobriti tvoju kombinaciju. Kakva tuga, čemer i jad. I ja sam nekad bila ta cura u tilu i skoro svi smo barem jednom bili ta cura u tilu, metaforički ili doslovno. Pa nekako pomisliš da iz svega toga odrasli čovjek nauči koliko je glupo sve drugo osim poštivati tuđe otiske prstiju, tuđi hod, tuđe načine, tuđe krpice, tuđe misli. Jer kad čovjek izgubi svoje detalje i sitnice zbog drugih, zbog tebe ili mene, malo toga mu ostane dalje za život. Jer čovjek ništa i nikoga ne treba onoliko koliko prvenstveno treba – sebe. Sa svim svojim detaljima i sitnicama, ma koliko nekome možda smiješne bile.

View this post on Instagram

Kad sam bila na kraju osnovne, silno sam voljela Gossip girl i zaljubila se u krpice, zbog kojih sam satima iznova i iznova prekopavala mamine ormare, mada sam vec napamet znala sto u njima ima. Satima sam iz hobija u slobodno vrijeme kombinirala stvari iz pukog gusta i ljubavi, gledala online Saabove revije cim bi izisle, spremala kombinacije s interneta u datoteke i voljela to onako kako neko voli nogomet, neko medicinu, netko vodoinstalaterstvo, neko rad s drvetom. Obozavala sam svaki detalj. I tocno znam kad krene naopako. Kad prvi puta zanijeces nacin na koji lakiras nokte, kad ti prvi puta netko kaze da se presvuces i ti ga poslusas mada si jako htio ic u onom prvom, kad prvi put nekom izneses ideju i on kaze da od toga nema kruha i ti ga poslusas, kad povjerujes nekome da nista od detalja oko nekog vaznog dogadjaja ili oko obicnog dogadjaja nije bitno jer sve ce to ionako proci. A kako Mesa to davno i neponovljivo u Tvrdjavi rece: "Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?" A nada je u tome kad sve prodje, da ostane nacin na koji cesljas kosu, nacin na koji hodas, nacin na koji nosis robu umjesto da ona nosi tebe, nacin na koji reagiras kad stvari idu mimo plana, nacin na koji promatras svijet. Stvari koje svima dodju ko otisak prsta, ko jmbg i oib, jedinstven i unikatan. Prije mozda godinu dana sam u selu vidjela trenutak kad je jedna cura presetala u haljinici od tila, nakon cega su se dvije pogledale i pocele joj se smijat. Kakva tuga, cemer, jad. Mene je dotaklo jer sam i ja nekad bila ta cura u tilu (sad sam izborila status u selu vec i niko mi nista vise ne smije 😂) i znam da je i puno vas ovdje bilo ili je ta curica u tilu. Iz svega toga covjek nauci koliko je glupo sve drugo osim postivat tudje otiske prstiju, tudji hod, tudje nacine, tudje krpice, tudje misli. Jer kad covjek izgubi svoje detalje zbog drugih, malo toga mu ostane dalje za zivot jer covjek nista i nikog ne treba onoliko koliko treba sebe, sa svim svojim detaljima. Mislim, rekao bi covjek nesto sto se podrazumijeva u odraslim godinama, al bome se danas nist ne podrazumijeva. 😂 . 📸: @paulazadravec

A post shared by ⚡Katarina Marjanović (@katarina__marjanovic) on

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *