Katarina Marjanović

Menu
  • O blogu
  • Kolumne
  • Kratko i slatko
  • Prijedlozi
    • Hrana
    • Filmovi
    • Knjige
  • Instagram feed
  • Vlog
  • Kontakt
  • Home
  • /
  • Instagram feed

Instagram feed

Follow on Instagram

Facebook i Instagram

O meni

O meni
Katarina Marjanović, apsolventica na zagrebačkom studiju hrvatskog jezika i književnosti, kolumnistica na različitim portalima i autorica bloga.

Instagram feed

  • Nedavno sam čitala o jednom kul triku o tome kako svladati tremu i nervozu i nadvladati strahove. Ok, strah je dobar ako će ti pomoći da pobjegneš od medvjeda, ali nije dobar ako će te spriječiti da letiš avionom i vidiš svijet ili da živiš svoje potencijale. Znate ono kad pitaju na televiziji ljude na natjecanjima kako se osjećaju, a oni odgovore UZBUĐENO? A ti sjediš ispred te televizije i točno tebe trema umjesto njega, a on se osjeća UZBUĐENO? E pa zapravo istraživanja kažu da se prilikom uzbuđenosti i treme/nervoze, događaju identični procesi u tijelu - ubrzani otkucaji srca, blago znojenje i slično. Ali, ako każeš svom mozgu da je to nervoza ili trema, on će početi raditi protiv tebe jer jedan od njegovih zadataka je da te zaustavi da radiš situacije koje ti nisu ugodne i koje su opasne za tvoju uljuljkanu rutinu od života. Ako mu pak podvališ priču da si uzbuđen, on će početi raditi za tebe jer će se zaigrati u stilu:
  • A ja pojma, pojma nemam šta svi govore o nekom kraju lita, a ja još tri mora zacrtala od sredine miseca i to ZASAD tri. 😂😂😂😂 . . . . #potd #istria #croatia #lotd #summer #notover #nećenikada
  • Događa mi se trenutno nekoliko paralelnih frapantno predivnih stvari o kojima će tek bit riječi i sad bih vam izlajala sve da vas motiviram do Mjeseca i nazad, al ne smijem još. 😂 I sad imam istovremeno i predivni i preglupi taj neki blesavi emotivni moment koji imam kad god me obaspe takva lavina lijepih stvari od kojih mi mozak stane. Jer se istog trena sjetim svih nepravdi kojih sam se nagledala do sada u trenucima kad sam mislila da je
  • Mislim da sam pola svog odrastanja na selu provela maštajući da ću jednog dana moći ići na neke lijepe svečane događaje gdje će bit sasvim legalno nosit najviše pete i najteatralnije haljine koje je svijet ikad vidio, di će bit legalno da stavim i papigu na glavu ako to budem htjela i namontiram trepavice duge ko zima. Kad su takvi dani konačno došli, u nekima od njih sam se uhvatila da mi se ništa od toga nije dalo. Nije mi se dalo pozabavit jednom od inače omiljenih mi i najzabavnijih stvari jer sam bila umorna, jer
  • Prije nekih godinu dana netko je od vas na story stavio s Balija sliku tamošnjeg mladića od kojih 80-ak godina. Skrinšotala sam tu sliku, poslala ju ljudima oko sebe i napisala da želim imat oči kao taj čovjek. Ne znam ni jesu bile plave ni jesu bile smeđe ni jesu bile zelene, ali čovjek se smijao očima. S vremenom sam (na)učila bit iskrena prema sebi. Lako je priznat si postignuća, lako je priznat si da pišeš za mega lifestyle portal i još za u državi najpoznatiji portal, da si se malo fotkala za H&M ili da ćeš uskoro moć okačit diplomu na zid. Teško je sebi priznat da si ljut ako si ljut, da si ljubomoran ako si ljubomoran, da si ponižen ako si ponižen, da osjećaš zavist ako osjećaš zavist, da si nezadovoljan ako si nezadovoljan. To su stvari preko kojih prijeđeš gurajući glavu u pijesak, koje se događaju drugima i za koje nađeš tisuću i jedan izgovor i opravdanje samo da bi pobio sam pred sobom i sam sebi da nije tako. A ma jok. Ti pa takav, a ma jok, sramota, to je uvijek onaj drugi, a ne ti. Onda ako imaš sreće shvatiš da se od te točke ne dolazi daleko. I da s te točke niti jedno postignuće neće nikad biti dovoljno veliko. Biti iskren prema sebi, očistit se od svih gluposti malih i velikih, isključivo zbog sebe. Jer izgubiti 60 sekundi ili sat vremena ili pet sati dnevno na mržnje, ljubomore, ljutnje, nezadovoljstva i slične jednoroge, znači izgubiti 60 sekundi ili sat vremena ili pet sati koje si mogao potrošiti na to da budeš veselje, da budeš fakat korak bliże onome što želiš ili da jednostavno nabaciš popodnevnu drijemku. Sigurna sam da onda nakon nekog vremena takve iskrenosti prema sebi dobiješ onakve oči koje se smiju ko u onog 80-ogodišnjeg mladića. I da ljudi s takvim očima to znaju... . . . . #summer #istria #croatia #potd
  • Kad sam već u plaštu, da teta apsolventica da pokoji korisni savjet vama braći studentima koji se trenutno bakćete s ispitima. Ne sekirajte se, ja sam bila jedna od vas, kampanjka dakako! #1 ODVAGNI I ODVADI: Ovo je najvažnije. Imali smo na faksu jednog dečka koji se tijekom semestra ubijao radeći neke glupe zadaće, iskapao dokaze iz Arhiva ovog, Arhiva onog, gnjavio se običnom glupom zadaćom koju bi profesori zadavali i zaboravljali pregledat na idućem satu jer većina tih zadaća ni na koji način nije imala veze s ispitima ni zdravom logikom, a kad bi došli rokovi, on ne bi imao snage više za učenje i onda bi mrcvario te ispite eno i do dan danas. Odvagni, brate. Odvadi. Procijeni što treba što ne treba. Profesori i po nekolko godina moraju čuvat dokaz tvoje ocjene iz ispita i teško da će uz tvoj ispit čuvat taj komad papira na kojem si napiso zadaću. Štedi energiju, odvagni jer ćeš prosvirat ako budeš pokušavao odradit sve i budi praktičan. P #2 FOKUS NA CILJ: Ono što je meni pomoglo da klizim kroz fakultet bila je misao da nema da ne moram položit ispit, da nema da uvijek mogu upisat neki drugi faks ako mi moj bude pretežak i slični demoni koji ti krenu opsijedat misli čim završiš s kuvanjem kave u ponoć i skužiš da moraš fakat sad krenut učit. Mani to da ne moraš. To te samo usporava. Završi to i da smo živi i zdravi. #3 SLUŠAJ UNUTARNJI GLAS: ...onaj koji ti kaže:
  • Ja sam na prvu ovako sve nešto kao teatralna žena, a zapravo sam:
  • Minuta šutnje za ljepotu jednog od meni ponajljepših citata, svakako ne iz ove knjige, haha. Jeste spremni? Pa kaže:
  • Da mi staviš na oči sve poveze ovog svijeta i začepiš uši da ne čujem šum mora i da me staviš negdje gdje ni jednog bora nema i gdje sam dovoljno daleko od obale da ne osjetim miris soli... ja bih i tad znala gdje sam, jer bi mirisalo na one male doručkiće po restoranima s onim minijaturnim maslacima i pekmezima koji su taman za namazat na jedan kruh, jer bi mirisalo na
  • Blizu ove plaže ima jedna mega vila koju kad sam vidjela prvi puta, zamantalo mi se u glavi ko od prvog vina. Prvi red do mora, cijela od predivnog istarskog kamena, prednja strana joj u divovskom staklu, na prvom katu produžetak infinity bazena niz koji se slijeva voda i s kojeg puca pogled na beskraj mora. Savršenstvo. Prekoputa nje malo dalje je u luci jahta u koju stane cijelo moje selo kad bi se malo stisli jedni uz druge, što čak i uspijemo u svečanim prilikama. Neopisivo je vila jednostavna, nije pretjerano prevelika i efektnija je od onih Power Point prezentacija koje smo ko klinci radili kad sve blješti i šljašti, a ova je i u svom savršenom minimalizmu efektnija od toga. Tko ju je dizajnirao, dobro je znao šta radi. Kad sam se taj isti dan vraćala s plaže, premorena ko da sam orala i kopala, prolazim pored te iste vile i mislim si potipajući se što od vlastite noge što od umor - Kuća ko kuća, mani me se, ne zanima me sad ni ona, a bome ni ona jahta jer ja čak ni ne volim morske dubine, daj mi samo moj krevet da dušu odmorim. I tad se sjetim rečenice koju sam pročitala neki dan da mnoge stvari koje su se ujutro činile wow, do navečer negdje u sebi shvatimo da su laž. Da se razumijemo mi i ne lažemo, apsolutno je nama svima bolje i ljepše plakati u vili na moru nego u podstanarskom stanu u Mačkovcu. Bogu fala da je tako. Ali postati svjestan da te vila uzbuđivala samo jedno popodne, a onda postala ko i svaka druga kuća i postati svjestan da ti ovaj svijet ne može dati ništa što već nemaš u sebi i da ti treba sreća koja ne traje jedno popodne, ponajveća je perverzija ovoga svijeta. Koja daje slobodu. A za slobodu rodih se. A ma kaj ćeš sad, svijete? :) . . . . . #potd #lotd #sea #adriatic #adriaticsea #istria #croatia #grateful #happiness
  • Nedavno sam stajala na semaforu u onoj lijepoj crvenoj haljini datuma Gospodnjeg onog koji stoji na Instagramu. Obratio mi se tada jedan nepoznati mladić, filmofil evidentno i rekao da sam ja baš ko iz filma The woman in red. Pogledala ga ja ispod očala, reko - Meni li rekoste, mladiću, nešto? Ja bruka i sramota film nikad nisam gledala pa došla kući i uguglala na Youtube trailer, mislim si bolje ti je da je žena čemu. I naišla na scenu u kojoj The woman in red prolazi gledajući u papire kraj neke ventilacije, nigdje nikog okolo, ventilacija joj digne haljinu više nego što bi trebalo, ona projuri sramotno dalje. Nakon nekolko koraka se zaustavi, vrati se dobrovoljno na tu ventilaciju i raspleše se dok haljina vijori opet više nego što bi trebalo. Bila mi simpa ta scena i odgledala sam ju nekoliko puta. Cca tri tjedna nakon, fotkam ove fotkice i u jednom trenutku zapuše niotkuda i na plus milijun puno jače nego što je zabilježeno na ovoj fotki, al te druge fotke ću sačuvat za sebe, šta Instagram mora znat da sam imala roza donji veš. A ja se prvo prestravila pa nastavila plesat (evidentno je da je mladić pogodio). Što bi Luka Modrić rekao:
  • Skužila sam kako na putovanjima nikad ne sumnjamo da ćemo stići tamo gdje smo krenuli. Ok, možda se popriječi crveno ili dva više nego što smo planirali, možda ćemo stati na dvije benzinske više nego što smo zamislili, možda ćemo čekati na naplatnim kućicama sat vremena, možda ćemo skrenut krivo. I ni tada ne sumnjamo da ćemo stići, jednom i nekad. Svjesni da se more ne vidi od starta s kojeg krećemo, svjesni da brojčanik treba prevaliti određene kilometre da bi ugledali prizor kojeg na početku nije bilo ni na vidiku, mada se na mapi čini tek dva pedlja daleko, svjesni da nam može biti u nekom trenutku zlo, svjesni da protiv nekih okolnosti ne možemo. I uopće ne sumnjamo. Znamo da jednom moramo stići kamo smo krenuli. S punim povjerenjem u putokaze, ceste i znakove na putu, s punim povjerenjem u druge ljudi koji voze istom cestom, s punim povjerenjem u onoga koji vozi i s punim povjerenjem da je putovanje proces. Što bi sa životom drugačije bilo? Samo lagano... . . . #adriatic #adriaticsea #summer #istria #croatia #view #nature
  • Bila sam jučer u noć vamo na trgu uz more na nekom pučkom veselju, op op. Svirku na nekom neidentificiranom jeziku brat bratu nisam razumjela ni riječi, možda čak ni slova, al nije mi smetalo, ko ni masi ljudi na tom istom trgu. To se ližu sladoledi, to miriše riba, to se pleše em u paru em u kolu em sam sa sobom. Bogu fala da nije bilo baš skroz uz more jer bi popadali svi redom ko kruške. Veselje. Onako iskreno, dječje i glupavo u maniri
  • Pročitala sam neki dan da, ako želiš saznati nešto o životu zapravo, da popričaš ili s malim djetetom ili sa starom osobom koja je pred odlazak s ovoga svijeta. I tako, pitam malu susjedu ovdje na moru koja ima 4 godine gdje je bila za vikend, kaže kod bake u Slavoniji. Pitam ju šta je radila tamo, kaže kupala se u buretu nasred dvorišta. Pitam ju - I, jel bolje kupat se u buretu ili u moru? A ona će ko iz topa - U buretu. Haha. Reko eto ti, more. Lipo si do Mjeseca i nazad, ljudi radecca 340 dana u godini samo da bi te vidjeli i pate za tobom cijelu godinu, al lipše od tebe je još uvik kad neko, miljama daleko od stvarnog mora, može i od običnog bureta napravit neko tvoje malo more. . . . #potd #lotd #seaside #istria #croatia #sunnyday #vacay #girly #alwaysonvacay
  • Kad god vidim negdje neku plavu haljinu, ja se odmah, znači ODMAH, sjetim Cesarićevog Povratka i u glavi se instant pretvorim u šmekera Radu Šerbedžiju i vidim se kako u zadimljenoj prostoriji gledam u najdalji kut prostorije u nekog koga niko ne vidi osim mene, otpijam gutljaj vina, nasmijem se strogo jednom stranom usta i opalim promuklim glasom po stihovima koje godinama znam napamet. Pa kaže:
  • Na plažu odem fina, umivena, počešljana. Vratim se promijenjenog ličnog opisa. Raščupana ko mali Ajnštajn. Premorena i promijenjenje rase da me ni mačak ne može prepoznat. I promijenjenog zanimanja jer po povratku u stan postanem bauštelac koji potamani pola frižidera i još na sve to nabaci jednu krempitu. E, da, i sretna... . . . . #potd #istria #summesummer #sunnyday #sea #adriaticsea #beachtime #happiness #croatia #vacay
  • Kad sam završavala prvu godinu svog fakulteta, dobila sam ponudu da lektoriram jednom dečku jedan završni rad od 50-ak stranica za 50 kn. Za 7 eura. Rad o nekim motorima s unutarnjim izgaranjima i ostalim jednorozima koji me nikad nisu zanimali. Ponuda je došla nedugo nakon mojih položenih jezičnih vježbi u kojima padneš ispit ako imaš negdje više od 3 greške. I nakon položenog staroslavenskog jezika i pred morfologiju zbog kojeg nas je od sto dvadeset tek 40-ak redovno nastavilo dalje faks. Uputa mu je pokušala opravdati cijenu i glasila je - lektoriraj mi MALO. Sto upitnika iznad moje glave. To
  • Pade mi na pamet kako sam prije nekih pola godine živjela desetak dana u centru Zagreba dok je sestra bila u Vijetnamu. Bila sam u stanu iz kojeg eto pljuneš do Jelačićevog trga ako uhvatiš malo jači zalet glavom. Prije nego sam došla, rekla sam si da ću napokon otići na sve one kave na koje mi se nije dalo jer nisam živjela u centru nego pola sata dalje, da ću otići u sve one izlaske u koje mi se nekad nije dalo jer ne živim u centru nego pola sata dalje, da ću otići na sve predstave i u sva kina u koja i na koje mi se nije dalo jer nisam živjela u centru nego pola sata dalje. U tih tjedan shvatila sam da sam išla točno na one kave s onim ljudima zbog kojih bih potegnula i iz Dubrave i još malo jače, da sam išla točno u one izlaske u koje sam išla i iz Dubrave makar i ne znala kako ću se vratiti i točno na one predstave i u ona kina za koja bih potegnula i iz Dubrave. Ništa manje i ništa više od toga. Sve ono za što mi se nije dalo potegnut iz Dubrave, nije mi se dalo potegnut ni iz stana iz kojeg pljunen do centra. Eto, mali podsjetnik na to da mnoge stvari bismo da je...ne bismo. Do nas je. Kamo god krenuli i gdje god bili, sebe uvijek nosimo sa sobom. Sebe i svoje priorotete. . . . . #potd #istria #summer #adriatic #adriaticsea #capturingmoments #summermode #vacay #alwaysonvacay
  • Ovu haljinu kupila sam prije 2 godine u jednom second hand shopu za 25 kn (3 eura). Ušla sam u trgovinu kao u neku malu osobnu zadovoljštinu između mrske obaveze i busa, jer to s robom je ko s muškarcima, nije zabavno kad je svaka haljina super, zabavno je kad u moru svega nađeš nešto. Ja sam našla ovo. Kad sam došla kući i navečer pogledala etiketu iz pukog uvjerenja da ova raskoš ne može bit tek neka rendom haljina, skužim da joj je na etiketi Tara Starlet i da se ovakva haljina inače prodaje za cca 80 funti, odnosno za cca tisuću kuna. Ljudi će katkad reći da nešto vrijedi 25 kn, mada možda vrijedi i tisuću. Znati svoju cijenu, a ponajviše ne prosuđivati ni sebe ni druge po tuđim mjerilima i ciframa, jedna je od najvažnijih stvari koje sam u životu i u poslu naučila. Ova haljina bješe samo istinita metafora za to. A htjela sam samo reći da sam ju kupila za 25 kn, al eto, znate mene. :P . . . #potd #lotd #tarastarlet #istria #croatia #adriatic #vacay #happiness #love #grateful
  • Prije nego što sam uopće krenula u školu, mama uvik priča kako je jedan doktor dok sam bila mala rekao - Opa, bit će petica. Ne znam je li čovjek blefirao, je li znao ili ju utješio ko Edisonova mama Edisona kad mu je rekla da mora promijenit školu jer je genijalac, a zapravo ju je morao promojenit jer su ga proglasili za dijete s posebnim potrebama pa on na kraju učio kao lud. :') Kako god, meni danas jedna od najljepših i najfascinantnijih stvari je činjenica da iz sekunde u sekundu uvijek možeš bit nijansu bolji. Uvijek. U poslu, u voljenju sebe, u voljenju drugih, u spavanju, u kuvanju, u chillanju, ako oćeš i u flertanju, u izgledu, u razmišljanju, u znanju, u šarmiranju, u odmaranju, u kreativnosti, u životu, u umijeću življenja. Sebi, drugima oko sebe i svijetu. Meni jedan od dovoljno dobrih razloga za zakoračit češće jutrima na desnu nogu. Katkad, dakako, sasvim legitimno i na lijevu. Ali dok je još uvijek puno češće onih jutara kad gazimo na desnu, sve je kako treba... . . . . . #potd #summer #istria #croatia #sunbathing #books #booksofintagram #adriatic #adriaticsea
Follow on Instagram

Kontakt

Ako imate kakav komentar ili poslovni prijedlog, rado ću odgovoriti, kao i na to ako samo želite porazgovarati o vremenu, Balaševiću, knjigama ili novoj Saabovoj kolekciji. :)

Kategorije

Arhiva

Život je putovanje, a na putovanjima nikad ne sumnjamo da ćemo stići tamo gdje smo krenuli

Život je putovanje, a na putovanjima ni...

kolovoz 25, 2018
Kad pristaneš biti mali, onda najlakše postaneš veći od najvećih

Kad pristaneš biti mali, onda najlakše...

srpanj 13, 2018
Život me naučio da ne moram uvijek znati kako će se nešto dogoditi i da je ponekad dovoljno samo napraviti korak

Život me naučio da ne moram uvijek zna...

svibanj 30, 2018
Glavu ionako imamo samo da preživimo. Srce imamo da živimo.

Glavu ionako imamo samo da preživimo. S...

svibanj 27, 2018
Ako može krava, zašto ne bismo mogli ti i ja?

Ako može krava, zašto ne bismo mogli t...

veljača 22, 2018
Onim ljudima koji nas guraju onih trenutaka kada bismo mi najrađe malo odspavali

Onim ljudima koji nas guraju onih trenut...

veljača 07, 2018
Zastanete li ponekad i zaplješćete li si?

Zastanete li ponekad i zaplješćete li ...

siječanj 14, 2018
Život je kao vožnja vlakom, katkad treba zastati i dopustiti nekim ljudima da odu

Život je kao vožnja vlakom, katkad tre...

siječanj 06, 2018
Prekidač za svjetlo nadomak ruke

Prekidač za svjetlo nadomak ruke

listopad 19, 2017
Zašto nikada nemamo ništa za obući iliti muke po ženskoj kupnji

Zašto nikada nemamo ništa za obući il...

listopad 17, 2017

Copyright © 2018 Katarina Marjanović. All rights reserved.
Designed by Daisy Themes