Header Image
Menu
  • Kolumne
  • Ljudi
  • Mjesta
  • Instagram feed
  • Vlog
  • Home
  • /
  • Instagram feed

Instagram feed

Follow on Instagram

Kontakt

  • Email
    katarinamarjanovic111@gmail.com

Facebook i Instagram

O meni

Katarina Marjanović

O meni
Po struci 25-ogodišnja profesorica hrvatskog jezika i književnosti, u međuvremenu svjesno i namjerno zalutala u medijski svijet u kojemu radim ono o čemu sam, kako to obično biva, maštala skupljajući sličice iz časopisa. Kada mi nitko nije htio dati da pišem jer nisam imala iskustva, a ljubav i stotine stranica ispisanih u Wordu nisu se računale, pokrenula sam ovaj blog. Nakon toga uslijedili su: pisanje kolumni i članaka za velike portale i časopise, poziranje u editorijalima i reklamnim kampanjama, osmišljavanje i realizacija kampanja za razne velike brendove, pisanje PR članaka i štošta drugo. A sve to samo kako jednoga dana ne bih morala raditi u školi. :) Balansiram kroz život s glavom u oblacima i nogama na zemlji, tata kaže da imam cipela više nego Severina, mama da uvijek natjeram vodu na svoj mlin, baka da sam trebala ipak u glumice, a mentori s diplomskog da sam za radijski eter. Zaljubljena u književnost i lijepe riječi, slobodu, optimizam, kreativnost, visoke pete, dobre fotke i ovaj ludi lijepi svijet.

Instagram feed

  • Pade mi na pamet kako smo prosle godine u ovo doba nas tri cure krenule na zenski vikend na more. U petak nakon njihovog posla u 4 pa do nedjelje iza rucka. Taman dovoljno da ti onaj andjelak s lijevog ramena kaze da se ne isplati ici za to malo vremena i da ga vrazicak s desnog ramena nadglasa da se moru nikad ne bi trebalo reci ne. Uz to su javili i da ce bit najgori vikend za ici na more jer ce na cestama biti ona ljetna nervozna guzva kakva se biljezi samo u srcu sezone i nikad vise. Cak su nam i kad smo kretale javili da su kolone,sto je nama bilo skroz ok. Uzele smo ledene kave, smijale se i pjevale uz Narodni i izgleda rastjerale te kolone o kojima se pricalo (😂) i proklizale do mora bez jednog jedinog zastoja. U tih dan i pol stigle smo i otic u restoran i surfat i vozat se po moru i popit mojito i obavit setnju bez mobitela i izmorit se i uhvatit boju i napunit baterije, jer u dan i pol cesto stane vise nego sto bi stalo u deset dana u kojima sve otezes jer sve nesto imas vremena. Kad bi se svaki dan zivio tako ispunjeno kako se zivi na godisnjima, puno toga bi nam stalo u dane. Posla ce ionako uvijek bit, para vjerojatno ionako nikad nece bit dosta s obzirom na ljudsku prirodu, a ni jedno ni drugi ne bi trebalo imat previse veze sa stvaranjem uspomena. Napisala bih i
  • Onaj oprezni dio mene koji nekad uhvatim kako sumnja, puno analizira i preispituje, ponekad i nocima ne spava, naslijedila sam od mame. Onaj dio mene koji puno masta i koji uvijek frajerski provocira zivot za ljestvicu i nijansu vise i koji nikad ne odustaje mi je karakterni suvenir od tate. Tako me zapalo bit istovremeno nogama cvrsto na zemlji, a glavom u oblacima, sto je nekad naopako, nekad dobro, a uvijek zabavno. I tako je tata evo tri dana po plazi obijao oko ekipe veterana koji igraju rekreativni nogomet dok nije jucer i on zaigrao. Razlijepio se covjek ladno u prvoj minuti i izgulio ko dijete, susjeda mu posudila gel da brze zaraste, vadila se prva pomoc iz auta. Da skratim, otisao covjek i danas u ekipu. Eto, tako vam i ja. Izgulim se u zivotu, stavim flaster, malo gela i dobro, al da se zna, sutra cu zaigrat opet. 😂 . . . . . #potd #summer #summer2019 #summerincroatia #lotd #ootd #sea #adriatic #red
  • Kad sam bila jako mala, a toga se danas nitko ne sjeca osim mene, dosla bih kod bake, ona bi rekla da joj odrecitiram
  • Misto za dvoje. Ajmo danas igrat kolektivnu igru da posaljemo poruku nekom ko nam prvi pada na pamet uz ovu fotku di je lezalo dvoje ljudi i pas. 👫🐩 Znam, znam, nije tvoje da se javis prvi ili prva, frendice ili frendovi su rekli da ne smijes i nemas na racunu bas evo sad. Ali ja sam danas tvoja frendica koja ti kaze da se javis i mene slusaj molim lijepo. 😂 Jer zivot nas prije ili kasnije i na ovaj ili onaj nacin razdvoji bas od svih, a mi najcesce ostanemo stajati na mjestu i pitamo se bi li sto bilo drugacije da smo stali na loptu i prestali analizirali smajlice, tocke, zareze i ciji je red bio da se javi prvi. A to je najgluplje od svega, a osim sto je glupo je i zamorno i naporno i nitko ne zasluzuje sebi radit tu torturu. Najgora stvar koja se moze dogodit je da jednog dana budes miran jer si nesto pokusao, a to ne da nije lose nego je odlicno. Jedna cura mi se bas nedavno javila u inboks kako je rasturila na razgovoru za posao, a nakon toga silazila sa stepenica dok ju je potencijalni poslodavac ispracao pogledom, a onda se rasula po stepenicama ko da sutra ne postoji. 😂😂 I ziva je i zdrava je i digla se i nasmijala se i radit ce kod tog istog poslodavca u vrhunskoj firmi. I boli ju uvo. 😂 Opustimo se, sve je samo igra. 💃 Ae! Ja sam u inboksu da cujem vase dojmove o tome kako je lipo bit hrabar i da snosim eventualnu odgovornost. 😛 #summertime #summer #summerincroatia #summer2019 #istria #potd #vacation #vacationideas #happiness #sunnyday #love
  • Kad si mali, onda ides s mamom i tatom na more, kad malo narastes onda si prekul da bi isao i ostat ces kod kuce tako da mozes ostat zadnji vani i organizirat rostilj i bit najkul od svih. A onda kasnije se zatvori krug i utrpas im se za more bez pitanja, kao - evo ja, razmazite me slobodno, ajmo, ajmo, brzo, brzo. 😂 #summer #summerincroatia #potd #lotd #seaside #adriatic #sunnyday #summerlover 🌴
  • More mi je kad si sav do kostiju ulipit od voca koje se cidi niz ruke i kad su ti noge, peskir i roba puni piska i to te nesto ne dira, kad zatvoris oci i cujes susur i vrisku jer je neko nekog pospricao ladnim morem dok se jos usudio nije. Ta sto vristi sam uglavnom ja, od malih nogu i od svih
  • Jucer sam dozivjela uzivo krimic na putu do mora jer di sam ja, tu su i anegdote, sto (najcesce) nije nuzno lose za nekog kome svake sekunde treba ideja za tekst, pricu ili kampanju. I tako, vozimo se mi iz Zagreba i stajemo u Karlovcu, vozac uredno najavljuje da cemo stati 5 minuta, svi i dalje sjede na mjestima, ja i dalje grickam slance, wifi i dalje ne radi, samo kazem. I najednom udju dva ogromna policajca i krenu pravac do zadnjeg dijela busa u kojem sam, naravno, bila i ja. Prvo sam pomislila:
  • Kad sam pocela svirat klavir, a sad se vec cini da je to bilo u nekom proslom zivotu sasvim odvojenom od ovog, imala sam mali sintisajzer cije tipke su bile velicine malog prsta i na kojima su bili flomasterom ispisani DO, RE, MI, FA, SO, LA, TI, DO da se uopce znam orijentirati i ubosti pokoji ton. Klincima je riskantno kupit klavir jer mozda ih za deset dana okrene da bi ipak u zivotu igrali tenis, klizali, bili astronaut ili slagali domino plocice. Ja nisam bila nikad hirovita, ja sam svaki krug koji sam otpocela uvijek i zatvorila, a u to da se krug treba uvijek zatvoriti vjerujem i danas. Kad mi je sintisajzer postao mali, klavir sam isla vjezbat u zupni dvor. Kisa, snijeg, led, kad se svima dalo, kad se nikom nije dalo, kad sam vec sve znala zmireci, doslovno. Meni je ta pojava klavira bila nesto najljepse na svijetu i dan danas mi srce preskoci dva otkucaja kad negdje ugledam taj najlipsi instrument na svitu. Satima sam sjedila za tim klavirom i dobro je da moji nikad nisu poslali policiju po mene ili prijavili moj nestanak, a ja bih sigurno ostajala i duze da me nije vec bilo sram. Nije mi bilo vazno ima li od toga kruha, nije bilo vazno sto sam zakasnila u glazbenu skolu i sto ne poznam Toncija Huljica. 😂 Kad sam slomila ruku, prva misao mi je bila da necu moc svirat klavir dok to ne prodje. O tom levelu pricamo. Nesto kasnije, otvorio se doslovno zbog mene program u glazbenoj skoli koji do tada nije postojao, pa da oni koji su zakasnili mogu polagati po dvije godine u jednoj. Jos nesto kasnije, preuzela sam zborove koje su vodili ljudi koji su bili placeni za to i nije bilo naznake da to moze preuzet itko drugi. Cijela ta prica oko te glazbene imam osjecaj da se morala dogoditi samo zato da me nauci na vlastitoj kozi za sve sto radim danas, da sve na kraju dobije savrseni smisao kad nesto volis iskreno ko dijete. A mi ljudi smo cesto
  • Pune police knjiga, uvik pretrpani koferi i nikad se opametit necu, strastvena kolekcionarka cipela koje se nose nijednom i nigdje, sarmantna bez problema kad zagusti, zlopamtilo bas po ljutoj potrebi, lunatik cesto, ulizica nikad pa ni tad. 💃 Puno kose i malo dilema - volim li vise pricat, pisat ili pozirat, tek ce se iskristalizirat. Sastavljena puno od sebe i pomalo od svih ljudi i mista koji su me dotakli na dobar nacin ma koje vjere, nacionalnosti, rase i orijentacije bili. U procesu ciscenja od svih onih koji to nisu bili. Kolace iz torbe podijelila s vozacima i kondukterima vise puta, u kaficu tolerantna do razine - svejedno koji cu okus Nesa dobit, moze i onaj koji najslabije ide. Zeznula puno puta, izvukla se jos vise puta. 😂 A ponajvise od svega: 'zivot mi slici na macka u vrici, ja san izvukla normalna bit, a lud je svit.
  • Neko vrijeme nakon zavrsetka fakulteta, uzela sam si bila vremena za ono cuveno
  • Danas me @savicmirna tagirala otprilike kao osobu koja nema
  • Zadnjih 10 mjeseci perem zube izmedju (skoro) svakog obroka zbog aparatica, sto je puno pranja zubi u danu, skidam i vracam taj isti aparatic prije svakog od tih istih obroka toliko disciplinirano i streberski da sve ide i bolje od ocekivanog, a danas cijeli dan imam osjecaj da mi 758 nozeva probada glavu jer sam se ozlijedila tim istim aparaticem, na sta mi se jos nakalemila neka upala krajnika od jucerasnje ledene kave. Neko nema pojma i nikad nece znati sto znaci disciplina po aparaticu, ja nemam recimo pojma sto je disciplina po mrsavljenju. Svakom njegovo. Htjedoh reci, nesto se mora dati da bi se nesto genijalno dobilo. Uvijek. Htjedoh jos reci, nemam apsolutno nikakav problem s tim. 💃💃 📸: @paulazadravec . . . . #potd #nature #naturelovers #lotd #sunnyday #happiness #suit #girl 💃
  • Kolko bi ovaj svit bilo lipsi kad bi nam neko objasnio da nas niko ne gleda 0-24 i da niko ne secira svaki nas korak. Ljudi bi rasturali u svojim talentima i bili karizmaticni do beskraja da bi bilo gust gledat negdje odozgor. Ko na faksu kad drzis prezentaciju i mislis da svi za to vrijeme rade psihoanalizu na tebi, proucavaju govor tijela i zapisuju kolko puta si izgovorio postapalicu i onda iz dosade zbrajaju. A 95 posto ljudi ionako gleda u mobitel i u svoja posla. Ja sam frendici dizajnirala vjencanicu pod nastavom. Toliko. Uvijek se vratim na to, ali kad sam bila u bolnici, nije mi bilo zao ni para koje nisam zaradila, ni poslova koje nisam sklopila ni stanova za koje nisam digla kredit, ni gluposti koje sam napravila. Bilo mi zao sto nisam bila dovoljno hrabra radit ono sto sam htjela, sto nisam prosipala karizmu ko konfete okolo, sto nisam sarmirala koga god sam htjela, sto nisam namignula puno vise puta nego sto jesam i sto si nisam dala priliku podijelit sa svijetom sto znam i mogu, makar se to ticalo ravno 5 ljudi koji nece
  • Cijeli svoj zivot sam vjerovala da nisam jutarnji tip, a na konstatacije profesora Botice koji nam je govorio da ce njegova predavanja zauvijek biti u 8 ujutro jer ljudski mozak zorom najbolje radi i da bi ih stavio i ranije da fakultet dozvoli, mi smo kolektivno slijegali ramenima. Jer nam se cinilo da nam ni 12 kava ne moze pomoci da nam se mozak prvih nekoliko sati uopce aktivira, a kamoli da najbolje radi. Onda sam se nedavno dopisivala s frendicom ciji identitet ne bih otkrivala, ali s @marijamiljevic 😂 i rekla mi je kako se dobrovoljno budi u pola 7 ujutro i vec u 7 seta uz crnogorsku obalu. Rekla sam joj tad sablonski i utrenirano da ja nit sam jutarnji tip, nit imam u Zagrebu more uz koje mogu setat. Sutradan ujutro, probudila sam se u 6:30 bez ikakvog alarma. Sljedecih nekoliko dana isto, a onda i ranije. I promatrajuci se, shvatila da se zapravo svako jutro probudim jako rano, samo sto ostanem u krevetu jer sto cu sjedit sama u stanu u 5 ujutro, dok sav normalan svijet spava. I pocela sam jednostavno ustajat na prvo budjenje, mada bih se jutrom mazila s jastukom jos 5 sati. Uzet kavu, sjest na pod pred ogromni prozor i uzivat. Pa ja, koja sam se do nedavno zaklinjala da nisam jutarnji tip i koja bih se ujutro jos 5 sati mazila s jastukom, garantiram da nema posebnijeg doba dana od ranog jutra i njegovog mira. Tako da prije nego sto pomislite da ste beznadan slucaj, kao sto sam ja to mislila, provjerite samo da niste umorni od ovih
  • Kad zakoracis na prepun Trg i kad se more ljudi ceka
  • Danas smo bacile djir po Gornjem gradu i on mi je ko neka drzava u malom koja me uvijek i uvijek cim zakoracim teleportira negdje na obalu zbog onih poplocanih uskih ulicica i neke svecane atmosfere u zraku. I onda imas instant osjecaj da si pobjegao malo usred tjedna na more tek tako, ko neka mala burzoazija, a zapravo si samo zakoracio u jedan mali lijepi labirint iz kojeg ces kasnije barem 20 minuta pokusavat pronac izlaz van. 😂 📸: @paulazadravec . . . #potd #halo #ootd #polkadots #nature #lotd #sunnyday #photography #chill
  • Kad sam prvi puta u ovoj svojoj skromnoj poslovnoj karijeri nakon dugo promisljanja i propitivanja svih oko sebe rekla
  • Sjedim tocno ovako ovih dana i gledam kako se sve ono sto sam ja mjesecima u glavi preslagivala, okretala i izokretala ne bih li slozila u smislenu cjelinu, razrjesuje. Samo od sebe, kao da me neko zeza, da ne kazem onu drugu rijec na z. A kad kazem
  • Evo oprala stan, pospremila po Kondo metodi, obrisala prasinu iza frizidera, napravila tri slijeda jela za cijelu zgradu, oprala tri masine, ispekla 2 banana breada, shvatila kvantnu fiziku i paralelne realnosti... A ova kisa jos nije stala. 🧐 Alo, svibanj, necemo topli stan i gledanje kise kroz prozor, ocemo sunce, gole noge, 25 stupnjeva, akciju, skitanje i kavicu na terasi. 💃💃
  • Nekad se pitam zasto mazohisticki odbijam brza i kratkorocna prakticna zivotna rjesenja, zasto s 25 godina razmisljam dugorocno, zasto je vise poslovnih ponuda kojima sam rekla
Follow on Instagram
Copyright © 2019 . All rights reserved.
Designed by Daisy Themes