runwayfunwayrunwayfunwayfashion

Mama ipak zna najbolje

„…jer mama ipak zna najbolje“, otpjevala je još davno Nina Badrić pjesmu s kojom sam jednom pobijedila na pjevačkom natjecanju na jednom rođendanu kad sam bila klinka, doduše pobijedila sam vjerojatno samo zato što mi je tada najbolja frendica bila jedini član žirija i to očito vrlo „objektivni“ član, s obzirom na to da sam […]

runwafunway_runwayfunwayfashion

Katarina u zemlji cudesa…

Znate li što ne volim? Ne volim pesimizam. 95% razgovora o mom faksu izgleda ovako: Pesimist: Ejjjjjj, bokkkkkk, he he he he Ja: Ejjjj, ćao, ćao, he he he he Pesimist: Šta studiraš? He he Ja: Kroatistikuuuuu, he he Pesimist: A šta ti je to? He he he Ja: Hrvatski jezik i književnost. P: Ajojjj.. […]

screenshot_2016-09-11-14-33-17

Ludo moja, zar ne znas: divno je nemati plan

Kada sam zadnji puta bila u Poreču, dogodilo se nešto ne tako dobro za moj budžet. Naime, u zadnje vrijeme sam se zaljubila u putovanja za koja sam ZAGRIZLA K’O SUAREZ (obećala sam svojima ubacit ovu foru jer se kod nas klasično gledao nogomet i rasplela priča o Suarezovim ugrizima pa sam ja smislila ovu […]

runwayfunway_runwayfunwayfashion

Opustite se, ljudi vole ljude

Još jedna od prekretnica koje su mi se dogodile od one famozne bolnice je ta što sam naučila pisati u prvom licu. Ako nešto pišeš, lakše je napisati da se ONA čula s nekim s kim možda nije trebala u tri ujutro, da je ONA kupila još jedne sandale koje joj možda i ne trebaju, […]

Screenshot_2016-09-05-18-26-36

Tamo di prestaje kuca i pocinje dom

Jučer sam doputovala. Ako kažem da sam doputovala doma, reći će – Eno je počela pričat po zagrebački, a to bi onak’ fakat bila onak’ najveća tragedija, kaj ne? (Tragedija s dugosilaznim naglaskom na „e“). Ako kažem kući, onda ću reći krivo. Kuća je zgrada, velika plazma, toster, bijeli radni stol jer je to skroz […]

runwayfunway_fashion

Ljubav na tri rate

Dok vam ovo pišem, upravo je nedjeljak. Nedjeljak je nešto kao neki nepriznati osmi dan u tjednu, onaj dio nedjeljnog kasnog popodneva kada već lagano počinjemo shvaćati da je vikend još uvijek tu, ali samo prividno, jer već lagano krećemo osjećati nervozu i mučninu ponedjeljka, dana kada su jedino saborski zastupnici na svom poslu pospaniji […]

Screenshot_2016-09-03-12-23-18

Koliko vrijedis?

Prije nekoliko godina sam razgovarala s jednom frendicom o tome kako je njoj rekla susjeda kojoj je rekla strina koja je čula od tetka Ljube kojoj je rekla strina Ivkina unuka koja je čula od baba Juline ujne da je jedna cura ostavila svog dečka zato što je bio PREDOBAR. Ne predobar u smislu Kadir […]

PSX_20160327_001027

Mnogi su tako zakasnili i zato te budim…

Kada sam bila klinka, činilo mi se da je pravi život kada kreneš u osnovnu školu. Kada dobiješ prvi raspored sati, svoj prvi službeni raspored obaveza pa kada nakon toga naučiš tablicu množenja, to je otprilike ravno dosezanju najvišeg vrha svijeta i to u najtanjim i najvišim štiklama, ali onda su mi rekli da sam […]

no image found

Ako te sretnem, samo suti… (Katarina savjetuje)

„Ne razumijem kako žena može izići iz kuće bez da se malo dotjera – ako ni zbog čega, onda iz pristojnosti. A potom, nikad ne znaš, možda baš toga dana imaš zakazan spoj sa sudbinom.“, zaključila je Coco Chanel, a ja bih još samo dodala „…ili susret s bivšim dečkom“. Zamislite situaciju: vozite se tramvajem […]

runwayfunway

Na čijem ramenu postajemo bolji ljudi?

Svi znamo onu čuvenu da „samo nebo je granica“ i svi znamo ono još čuvenije da u to zapravo baš i ne vjerujemo, što nekako i nije toliko čudno jer smo većinom okruženi profesionalnim demotivatorima. Ne možeš upisati glazbenu školu jer si zakasnila, a ja sam eto polagala po dvije godine u jednoj i završila. […]